Ko profitira dok elektroprivrede tonu u gubicima?
Dok se BiH sve više oslanja na uvoz električne energije, količine uglja koje napuštaju zemlju rastu iz godine u godinu. Ova kontradiktornost postaje jasan pokazatelj nepostojanja dugoročne strategije i alarmantne disfunkcionalnosti domaćeg energetskog sektora.
U prva tri mjeseca 2025. godine, Bosna i Hercegovina je izvezla 234.301 tonu uglja u vrijednosti od 39,2 miliona KM – dvostruko više nego u istom periodu 2024. godine.
Najveći dio izvoza otišao je u Srbiju, a među vodećim izvoznicima su firme poput „6. novembar“ iz Zvornika, „Drvo-export“ iz Teslića, NRMU iz Foče i Rudnik i termoelektrana Gacko.
U isto vrijeme, BiH se suočava s rekordnim uvozom električne energije. Prema podacima DERK-a, samo u prvom kvartalu 2024. uvezena je veća količina struje nego u pet prethodnih godina zajedno. U javnim elektranama nema dovoljno sirovine, a termoelektrane poput Ugljevika i Gacka zbog iscrpljenosti i zastarjele opreme često ne mogu održati stabilnu proizvodnju.
Ovaj paradoks ukazuje na pogubnu politiku kratkoročnih interesa. Umjesto da zadrži sirovinu i osigura stabilnu domaću proizvodnju, država dopušta da javni rudnici u krizi ostanu bez uglja, dok privatni izvoznici ostvaruju enormne profite. Istovremeno, građani plaćaju sve više za uvoznu struju, čime se energetska nezavisnost države dodatno urušava.
Poseban problem leži u nerealizovanim koncesijama. Termoelektrana „Ugljevik 3“, planirana još 2013. godine pod investitorom iz Rusije, nikada nije izgrađena, a sirovine koje su trebale napajati ovu elektranu sada idu preko granice.
U privatnom sektoru, firma EFT pokazuje da stvari mogu funkcionisati – termoelektrana u Stanarima stabilno radi zahvaljujući sopstvenim ležištima uglja. No, to nije slučaj sa javnim elektroprivredama, koje zbog političkih, pravnih i kadrovskih problema gube bitku za energetsku samoodrživost.
Bosna i Hercegovina je danas talac vlastitih propusta. Umjesto da ulaže u rudnike, modernizaciju elektrana i diversifikaciju izvora, zemlja izvozi sirovinu i uvozi gotov proizvod. Sve to uz aplauz vlasti koje se ponašaju kao da je energetska sigurnost pitanje tuđe nadležnosti. Ako se ovakav trend nastavi, BiH će u budućnosti plaćati skupu cijenu – ne samo kroz račune za struju, nego i kroz potpunu energetsku zavisnost.