Sarajevo, grad kojeg oružje nije sravnilo i ubilo!

Preporučujemo

I u koje god doba dana i sa koga god uzvišenja bacite pogled na Sarajevo, vi uvijek i nehotice pomislite isto. To je grad. Grad koji i dotrajava i umire, i u isto vrijeme se rađa i preobražava, zapisao je 1973. godine ove riječi nobelovac Ivo Andrić. Nije Andrić mogao ni naslutiti da će dvadeset godina kasnije grad na Miljacki preživjeti najteže dane, najrazornije još od vremena kad je princ Eugen Savojski spalio sve što se u Sarajevu spaliti moglo. Ipak, bio je upravo da Sarajevo nikada umrijeti neće, jer čak ni 18.000 pripadnika Vojske Republike Srpske, pojačane paravojnim formacijama koji su 44 mjeseca držali Sarajevo pod opsadom, nisu mogli ubiti grad.

Prije trideset godina, 5. marta 1992. godine, počela je opsada Sarajeva. Opsada Sarajeva bila je najduža opsada jednog glavnog grada u historiji. Svakog dana, od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. u prosjeku je 329 projektila ispaljivano na grad, a rekord od 3.777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine. Tokom opsade ubijeno je 11.541 ljudi, od čega 1.601 dijete, a 50.000 građana bilo je ranjeno.

- -

Već tokom zime 1991/92. godine tadašnja JNA rasporedila je artiljeriju i drugo oružje na brdima oko Sarajeva. Nasumično su gađane ponajviše civilne kuće zgrade, kulturne i vjerske objekte, tržnice, bolnice…

Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada.

Prema poslijeratnim istraživanjima, najviše stanovnika, skoro četiri petine od ukupnog broja poginulih, stradalo je u prve dvije godine rata.

Prve civilne žrtve opsade Sarajeva Suada Dilberović i Olga Sučić ubijene su 5. aprila na mostu Vrbanja, nedaleko od zgrade tadašnje Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine ispred koje su se odvijale demonstracije građana koji su tražili očuvanje mira, na koje je otvorena vatra. Nekadašnji most Vrbanja danas nosi ime po dvjema hrabrim ženama, a ploča na njegovoj sredini, okrenuta ka istoku, odakle se svaki dan ukazuje s izlaskom prvih sunčevih zraka, podsjeća i upozorava namjerne i slučajne prolaznike na tešku prošlost grada.

- -

“ Idem braniti svoje Sarajevo”, kazala je Suada izlazeći iz kuće Sarajke Fahire Hadžiosmanović kod koje je stanovala zajedno sa Olgom pred zgradom Skupštine RBiH 5. aprila 1992. godine pridružila se hiljadama građana koji su nosili transparente “Mi smo za mir”, zastave i slike Josipa Broza Tita. Govorili su: “Bosna, Bosna…”, “Ovo je Sarajevo, hoćemo mir”…

Nakon što je masa krenula prema tadašnjem Vrbanja mostu začuli su se pucnji iz obližnjih objekata, pripadnici JNA, snajperisti pucali su sa krova hotela Holliday Inn na demonstrante.

Najprije je pogođena Suada (24), a nekoliko minuta kasnije i Olga, radnica Skupštine Olga Sučić (34). Posljednje riječi Suade bile su “zar je ovo Sarajevo”. Olga Sučić umrla je na putu do bolnice. Više osoba tog dana je ranjeno, među kojima je bilo i djece.

Posljednja žrtva opsade Sarajeva bila je Mirsada Durić, koja je poginula u napadu na tramvaj 9. januara 1996. godine, kod Zemaljskog muzeja, također u blizini zgrade bh. parlamenta. Počinioci napada koji se dogodio prvog dana pokretanja tramvaja nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu nikad nisu otkriveni. Prema pričanju očevidaca, tromblon koji je pogodio tramvaj najvjerovatnije je ispaljen iz pravca naselja Grbavica i Vraca, u to vrijeme još pod kontrolom srpskih jedinica, a na putnike koji su bježali iz tramvaja pucano je iz snajpera.

Tri decenije nakon opsade, nama koji smo rat proveli u hermetički zatvorenom gradu, pri pomisli na trčanje iza improviziranih barijera na raskrsnicama, hodanje ubrzanim koracima ulicama izloženim pogledu s Trebevića, Vraca, nebodera na Grbavici, kuća u naselju Nedžarići… – prolaze “trnci” niz leđa. Da, na leđima svakog Sarajlije bila je „nacrtana“ meta svih 44 mjeseca opsade.

Gradske četvrti, mahale, ulice, trgovi, svi važniji i manje važni objekti, stambene zgrade, privatne kuće, gađani su iz različitog naoružanja. Mnogi objekti – zgrada gradskog porodilišta na Jezeru, centralna Pošta, Vijećnica sa desetinama hiljada vrijednih knjiga, Olimpijski muzej, zgrada dnevnog lista “Oslobođenje“, brojne fabrike, škole, ustanove kulture… – izgorjeli su do temelja nakon što su pogođeni minobcačkim i drugim vrstama projektila.

Od artiljerijskih projektila ginuli su građani i u redovima za hljeb.
Mnogi građani ubijeni su ili ranjeni hicima iz snajpera, prelazeći gradske raskrsnice ili u svojim domovima. Opsada Sarajeva ostat će u historiji opisana kao najduža opsada jednog glavnog grada.

Najnovije

Ambasada: Dodik griješi ako misli da će SAD stajati po strani dok gura BiH ka sukobu

Stvaranje paralelnog izbornog sistema od strane Vlade Republike Srpske (RS) bilo bi neustavno i antidejtonsko, a biračima u RS-u...