Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 22.marta 2018. godine, usvojio je apelaciju članice Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini S.A. zastupanu po advokatici Nedžli Šehić iz Sarajeva, podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske u predmetu broj 71 0 P 025573 16 Rev 2 od 04. januara 2017. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 025573 14 Gž od 29. maja 2014. godine, u dijelu odluke o troškovima postupka, saopšteno je iz Saveza logoraša BiH.
Naime, gore navedenim presudama Vrhovnog suda RS i Okružnog suda u Banjaluci, apelantica je bila obavezana na plaćanje troškova Pravobraniteljstva RS u iznosu od 3.000,00 KM i pripadajućih kamata, proizašlih iz spora po tužbi za naknadu nematerijalne štete protiv RS koji je apelantica izgubila.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, navedenom odlukom, a pozivajući se na odluku Europskog suda za ljudska prava u Sttrasbourgu broj 72512/13 u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (na koju smo ranije u više navrata ukazivali te zahtjevali njeno poštivanje od strane nadležnih sudova), utvrdio je da je pobijanim presudama Vrhovnog suda RS i Okružnog suda u Banjaluci, apelantici prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te pomenute presude, u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka ukinuo, a predmet vratio Okružnom sudu u Banjaluci i naložio da po hitnom postupku donese novu odluku u vezi troškova postupka i u roku od 90 dana obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Ovakvom odlukom, napokon je potvrđeno ono na što mi u Savezu logoraša u Bosni i Hercegovini, već duži period uporno ukazujemo, a to je činjenica da, institucije izvršne i zakonodavne vlasti, ali i sudske vlasti, umjesto da preduzmu odgovarajuće korake s ciljem rješavanja statusa i problematike logoraša/žrtava ratne torture kao jedne od najbrojnijih i najugroženijih kategorija proisteklih iz rata 1992-1995., nad njima, već 23 godine nakon prestanka rata, nastavljaju provoditi teror i torturu, samo drugim sredstvima i na druge načine.
Ova je prva odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je utvrđena povreda prava na imovinu i prava na pravično suđenje logoraša/žrtava torture u predmetima po tužbama za naknadu nematerijalne štete, te je, kao takva, izuzetno značajna za sve logoraše/žrtve ratne torture koje su odlučile svoja prava na reparaciju potražiti sudskim putem, a protiv kojih se vode ili su okončani izvršni postupci, obzirom da je primjenjiva na sve identične slučajeve, te bi morala da predstavlja prekretnicu u odnosu institucija Bosne i Hercegovine prema žrtvama ratne torture.
Pozivamo sudske organe u Bosni i Hercegovini da ubuduće, prilikom odlučivanja o troškovima postupka u predmetima po tužbama logoraša/žrtava ratne torture, u obzir uzmu predmetun odluku Ustavnog suda BiH a institucije izvršne i zakonodavne vlasti da preduzmu odgovarajuće mjere s ciljem hitnog usvajanja Zakona o pravima žrtava torture, kao jedinog i sveobuhvatnog rješenja u interesu svih.Također, obzirom da je Komitet protiv torture UN nedavno uvažio primjedbe u vezi sa prigovorom zastare potraživanja nematerijalne štete zbog kojeg sudovi u BiH tužbene zahtjeve logoraša odbijaju, u skorije vrijeme očekujemo da Ustavni sud BiH koriguje svoj stav i po pitanju zastare te žrtvama prizna pravo na adekvatnu reparaciju, stoji na kraju saopštenja Saveza logoraša BiH.