Na današnji dan prije 29 godina, objavljivanjem proglasa na lokalnom radiju, SDS je obznanio kako je “preuzeo vlast” u Prijedoru.
Objavi proglasa prethodila je koordinirana i, kasnije će to postati sasvim jasno, dobro pripremljena akcija pripadnika policije srpske nacionalnosti, uz svesrdnu podršku JNA, u okviru koje su zauzeli položaje na svim istaknutijim lokacijama u Prijedoru, kao i u svim javnim institucijama, poput Općine, Doma zdravlja, banaka, radiostanice i drugih.
Preuzimanju srpske kontrole nad Prijedorom prethodio je sastanak predstavnika SDA, SDS-a i HDZ-a u noći 29. aprila u 22 sata. Na sastanku je postignut dogovor da u prijedorskoj policiji treba biti ravnomjerna nacionalna zastupljenost, međutim četiri sata kasnije, tačnije u 2.30 sati 30. aprila SDS je uz aktivnu pomoć JNA nasilno preuzeo svu vlast u gradu, a dogovor je izigran.
Tog 30. aprila 1992. godine, počeo je genocid nad nesrpskim prijedorskim stanovništvom. Rano ujutru glavnom prijedorskom ulicom prolazilo je vozilo iz kojeg su putem megafona, građani upozoravani da budu mirni i da ne stvaraju paniku te da u 6 sati uključe Radio Prijedor.
Tačno u 6 sati spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopćenje:
– Građani i građanke prijedorske općine, ostanite mirni u svojim domovima. Noćas je SDS preuzeo vlast u našoj općini i on garantuje ostalim narodima koji žive na ovim prostorima punu ravnopravnost i suživot. Nije se moglo više čekati, brojni problemi koji su vodili ovu općinu i sve narode koji ovdje žive u propast, natjerali su SDS da preuzme stvar u svoje ruke i u ovome historijskom trenutku ovu općinu priključe “Srpskoj Republici” koja se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek je živio srpski narod i mi na to imamo neotuđivo pravo.
Potom je emitovana himna “Bože pravde”.
Nakon “preuzimanja vlasti”, Srbi su prekinuli sve komunikacije i Prijedor je ostao potpuno odsječen od svijeta.
Prijedor će se ubrzo pretvoriti u jedan od najkrvavijih gradova u BiH, u kojem je, prema podacima Regionalnog saveza logoraša Banja Luka ubijeno 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka te nešto manje Hrvata. Među ubijenima je bilo i 102 djece. Protjerano je više od 60.000 ljudi.
Slike logora Keraterm, Omarska i Trnopolje koji su se nalazili na teritoriji ove općine, a kroz koje je prošlo hiljade ljudi, zgrozile su svijet. Ove logore službeno je 30. maja 1992. osnovao načelnik policije u Prijedoru Simo Drljača, koji je poginuo tokom pokušaja da ga se uhapsi nakon što je protiv njega Tribunal u Hagu podigao optužnicu.
U Prijedoru su počinjeni neki od najstrašnijih zločina nad Bošnjacima. Havi Tatarević iz sela Zecovi ubijeno je šest sinova i muž.
Punu 21 godinu, najveća masovna grobnica na Balkanu, jama Tomašica krila je mračnu tajnu o likvidacijama bošnjačkih i hrvatskih žrtava u Bosanskoj krajini. Iz Tomašice je ekshumirano više od 420 posmrtnih ostataka.
Na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, 21. augusta 1992. godine strijeljano je više od 200 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, koji su bili zatočeni i mučeni u prijedorskim logorima
Haški sud osudio je više pripadnika bivšeg VRS-a za zločine u Prijedoru, a neki od njih su osuđeni i pred Sudom BiH.