Iako se posljednjih dana epidemiološka situacija u Kantonu Sarajevo polako popravlja, što se najbolje vidi u dnevnim izvještajima u kojima je broj novozaraženih poprilično pao, a i redovi ispred zdravstvenih ustanova su vidljivo kraći, Selimić naglašava kako se ne treba opuštati jer je virus oko nas i stalno vreba da ponovo napadne.

– Nevjerovatan je ovaj monstrum sa kojim ćemo se još dugo boriti, nikada ne znate kada će vas ponovo napasti. Imam kolegicu koja je za manje od godinu dva puta oboljela. Ali ono što zabrinjava jeste da su njene kliničke slike, kada se prvi put zarazila, bile potpuno drugačije od one kada je oboljela drugi put. Činjenica je da je broj oboljelih smanjen posljednjih dana, ali sve se odvija u skladu sa njegovim (koronavirus) ciklusom. Dakle, broj oboljelih pada, u narednom periodu javljat će se sporadično, ali ono što je činjenica jeste da će virus stalno biti među nama, svih 12 mjeseci u većem ili manjem obimu, što nam govori da ni u jednom trenutku ne smijemo biti opušteni i zanositi se, da smo ga pobijedili. Moramo se naučiti živjeti s njim – kaže Selimić.

Ističe da mu svakodnevno dolaze pacijenti sa novim simptomima bolesti, od kardiovaskularnih, neuroloških, psihijatrijskih…

– U akutnoj fazi mnogi su imali gastrointestinalne, plućne tegobe, jednostavno ne možete “uhvatiti” algoritam ponašanja virusa. Pošto sam pulmolog, najviše sam se posvetio plućima pacijenata, a na njima sam prethodnih mjeseci primijetio opsežne promjene. Mi smo odmah u martu prošle godine kod oboljelih na plućima uočili tzv. “mliječno staklo” na šta su nas upozorile i kolege iz Kine, gdje se virus prvo pojavio. Sugerisali su šta ćemo tražiti na običnom RTG snimku, a šta da gledamo na CT-u.

Poredeći mart prošle i ove godine, Selimić navodi kako je razlika u tome što je u 2021. godini virus puno brutalniji, više je oboljelih, što uzrokuje i različite manifestacije bolesti.

– Činjenica je da smo prošle godine više poštovali virus i bojali ga se, sada ga više ignorišemo, a rezultate vidimo na terenu. Ovo važi, ne samo za našu zemlju, nego za cijeli svijet jer smo se svi umorili, koncentracija polako popušta, a onda nas on kažnjava. Meni je ovaj mart bio gori nego novembar prošle godine kada nas je također pogodio novi val pandemije. O tome možda najbolje govori činjenica da sam u drugu smjenu prošlog mjeseca dolazio u 13.30 sati, a iz Doma zdravlja izlazio u ponoć. Ujutro sam na posao dolazio u 7.30, a kući išao uvečer u 19 ili u 20 sati. Ne mogu se sjetiti koliko bi samo za jedan dan pregledao pacijenata, ogromna je to brojka. Samo se nadam da će naši političari shvatiti koliki je značaj i doprinos “heroja u bijelom” prema kojima se uglavnom primitivno odnose – kazao je Selimić.