Prije tačno šest mjeseci, 24. februara 2022. godine, Ruska Federacija započela je invaziju na Ukrajinu, čime je počeo jedan od najintenzivnijih sukoba na evropskom tlu još od raspada bivše Jugoslavije devedesetih godina 20. stoljeća.
Iako je zvanična invazija počela 24. februara, pripreme za ovaj čin trajale su mjesecima. Vojska Ruske Federacije tokom 2021. godine uvježbavala je vojsku na granicama s Ukrajinom, ali i u Bjelorusiji gdje je održan niz zajedničkih vježbi s bjeloruskim trupama.Uprkos tvrdnjama kako ne planiraju vršiti invaziju na Ukrajinu, sve aktivnosti ruske vojske, ali i izvještaji zapadnih obavještajnih agencija ukazivale su na to kako se sprema rat velikih razmjera.
“Ruske snage su sada u poziciji da mogu pokrenuti veliku vojnu akciju. Očigledno je da ne možemo predvidjeti budućnost, ne znamo šta će se tačno dogoditi, ali rizik je sada dovoljno visok, a prijetnja dovoljno neposredna”, rekao je nekoliko dana prije invazije američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.
Uprkos najavama, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski bio je poprilično ljut na Zapad zbog informacija s kojima su raspolagali, a o kojima Ukrajina nije znala mnogo.
“Vjerovatnoća od napada definitivno postoji i nije nestala. Međutim ona je jednako ozbiljna kao i 2021. godine i ne vidimo veću eskalaciju od one koja je postojala prošle godine”, rekao je Zelenski.
Ukrajinski predsjednik je također uputio kritike zapadnim medijima, ali i šefovima država koji bi htjeli uvjeriti ljude da je rat već počeo.
“Ova panika, koliko zapravo košta našu državu? Najveći rizik za Ukrajinu je destabilizacija situacija unutar zemlje, a ne strahovi Zapada od ruske invazije na ovu istočnoevropsku državu”, stava je ukrajinski predsjednik.
Napad sa svih strana
Ipak, kako su dani odmicali, tako su rasle i tenzije na istoku Evrope. Korak ka potpunoj eskalaciji dogodio se 21. februara kada je Vladimir Putin održao govor u kojem je naveo kako će Rusija priznati Donjeck i Lugansk kao nezavisne republike.
Iz tog perioda, naročito je ostao upečatljiv i razgovor između Putina i šefa ruske obavještajne službe Sergeja Nariškina na sastanku Vijeća sigurnosti Rusije. Šef ruske obavještajne službe, nekada organizacije koja je predstavljala strah i trepet i nasljednicu KGB-a, mucao je dok je govorio o Donjecku i Lugansku pred šefom države.
Priznavanje nezavisnosti Donjecka i Luganska, bilo je uvod u ono što su svi očekivali sedmicama – invaziju ruske vojske na Ukrajinu. U zoru 24. februara, ruske trupe ušle su u Ukrajinu iz pravca Belgoroda, sa Krima i Bjelorusije, te su započeli niz napada na vojnu i civilnu infrastrukturu države.
Bombardovan je glavni grad Kijev, ali i niz drugih velikih gradova u Ukrajini, a ruske trupe uspjele su zauzeti i aerodrom Gostomelj koji se nalazi nedaleko od Kijeva i predstavlja strateško mjesto za dalje napredovanje vojske.
Također, ruske snage su se taj dan nalazile i na aerodromu Antonov, udaljenom samo pet kilometara od Kijeva, a reporter CNN-a u tim trenucima nalazio se samo nekoliko metara od ruskih vojnika te je, uz pomoć snimatelja, savršeno opisao tadašnju situaciju oko glavnog grada Ukrajine.
I u narednim danima, u Ukrajini je vladala velika napetost. Brojni ruski vojnici i specijalne jedinice nalazile su se kako u samom gradu Kijevu, tako i u gradovima na istoku države, a sve se više govorilo o tome kako planiraju svrgnuti predsjednika Volodimira Zelenskog i postaviti prorusku marionetsku vladu.
Prve dane rata obilježili su i stravični napadi na gradove poput Harkova i Mariupolja.
Centar Harkova je nakon šestog dana rata bio gotovo pa neprepoznatljiv, a Mariupolj, važna luka na jugoistoku države bila je jedan od glavnih ciljeva ruske vojske. Cilj do kojeg su nastojali doći na sve načine pa i potpunim uništavanjem civilne infrastrukture.
Jedinstvo NATO-a koje Rusija nije očekivala
Međutim, iako je Kremlj očekivao kako će ruski vojnici biti dočekani s cvijećem u ukrajinskim gradovima, to se nije dogodilo.
Također, veliko iznenađenje predstavljao je odgovor NATO saveza i najvećih članica poput Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije koje su od prvog dana rata pružile veliku podršku Volodimiru Zelenskom te najavili masovno slanje vojne pomoći.
Ruskoj Federaciji su od početka rata uvedene brojne ekonomske i druge sankcije, država je u potpunosti isključena iz niza međunarodnih sistema, čime je i Evropska unija pokazala kako neće stajati skrštenih ruku kada je riječ o invaziji ove države na Ukrajinu.
Uprkos planovima Moskve o zauzimanju cijele Ukrajine, uz pomoć zapadnih zemalja i vojne pomoći koja se već sada broji u milijardama dolara, ukrajinska vojska uspjela je spriječiti Ruse u namjeri da kroz tzv. blitzkrieg uspiju zauzeti Ukrajinu.
Ruska vojska od početka rata najviše je napredovala na jugu države gdje je, nakon višesedmičnih borbi uspjela zauzeti Mariupolj i Herson.Osim toga, velike borbe su se vodile i na istoku države, u regiji Donbas, gdje je ruska vojska ostvarila određeni napredak, naročito na području tzv. Narodne Republike Donjeck.
Kao što to obično biva, i ovaj rat nije mogao proći bez stravičnih ratnih zločina. Nakon kraha prvobitnog plana koji se odnosio na zauzimanje Kijeva, ruska vojska se povukla iz periferije grada pri čemu je najveću štetu pretrpjelo mjesto Buča koje se nalazi zapadno od Kijeva.
Buča nakon odlaska ruskih vojnika (Foto: EPA-EFE)
Ruska vojska je prilikom povlačenja uništila brojne kuće, a da stvar bude gora ubijeno je stotine civila koji su živjeli na ovom području. Gradonačelnik Buče Anatolij Fedoruk izjavio je u aprilu kako su vlasti pronašle 403 tijela, a niz zvaničnika opisao je ove aktivnosti ruske vojske kao stravičan zločin i genocid.
Gdje se ratuje šest mjeseci kasnije?
Šest mjeseci nakon invazije, situacija u Ukrajini na brojnim frontovima dovedena je u svojevrsni “status quo”. Ukrajinska vojska, uz vojnu pomoć zapadnih zemalja, uspjela je odbiti niz ruskih napada, ali je to još uvijek nedovoljno za započinjanje ozbiljnije kontraofanzive.
S druge strane, ruska vojska je uspjela ostvariti određeni napredak na jugu, u regiji Hersona i Zaporožja gdje bi se prema navodima separatista u septembru trebali održati referendumi o ujedinjenju ovih regija s Rusijom. Ipak, situacija na terenu daleko je od idealne, a svakodnevni napadi ukrajinske vojske kvare planove proruski orijentiranih zvaničnika u Hersonu i Zaporožju.