Silvana Beqiraj napustila je Albaniju i krenula prema Francuskoj, da bi bila pronađena mrtva u kanalu četiri godine kasnije. Sada njena porodica želi odgovore.
Kako piše The Guardian, tijelo žene u Lunel kanalu je pronađeno u septembru 2014. godine. Francuska policija je sumnjala da ju je neko utopio. Nije bilo tragova povrede, ali njeno tijelo bez odjeće bilo je razlog za zabrinutost.
Pronađeno tijelo bila je Albanka Silvana Beqiraj, iz sela Ndërmenas u blizini industrijskog grada Fier, koje je udaljeno oko 100 km od glavnog grada – Tirane. Bila je razvedena majka dvoje djece koju je ostavila sa njenim roditeljima i otišla u Francusku.
“Rekla nam je da se seli jer će voditi brigu o jednoj starijoj ženi”, rekao je Silvanin otac Mehmet Beqiraj te dodao da su oni, ipak, imali svoje sumnje.
Istraga o ubistvu otvorena je uskoro nakon što je otkriveno da je Silvana bila upletena u prostituciju u Montpellier.
“Slala nam je mnogo novca. Ukoliko je bila žrtva trgovine ljudima, ne bi nam slala toliki novac”, rekao je njen brat. Dokazi, ipak, govore drugačije.
Brat Silvane je rekao kako čovjek koji je “odveo Silvanu” i dalje živi u selu, dok njen otac Mehmet tvrdi kako je ona slala samo male sume novca i to kada je uspjevala.
Život u ovom selu nije bio lagan za Silvanu. Udala se sa 20 godina, dok se razvela pet godina kasnije i vratila u selo. Tada je srela čovjeka Nuri Çela i uskoro su počeli živjeti zajedno. Njena majka Yllka kaže kako su dugovali 3.500 eura te su ga ubili utjerivači dugova.
Prema pisanju lokalne novinarke Laurete Rroshi, Silvana je dala novac ljudima da bi organizovali njen prevoz i smještaj da bi radila kao prostituka u Francuskoj, da bi se u međuvremenu predomislila.
Novinari The Guaridana tvrde kako je nemoguće utvrditi kada se predomislila i odlučila otići, ipak, u Francusku. Ali, poznato je da se ženama u Albaniji obećava bolji život, ali kasnije moraju vraćati dugove troškova života u drugoj zemlji, a njihovim porodicama se prijeti.
Novinarka Rroshi tvrdi kako su i Silvanina djeca znala da je njihova majka žrtva trgovine ljudima.
Kasnih devedestih je i albanska vlada počela prihvatati trgovinu ljudi kao ozbiljan problem. Milioni dolara su potrošeni u trud u sprovođenje zakona protiv trgovine, ali je ovo ostao ozbiljan problem na Balkanu, a posebno u Albaniji.
Državna agencija za kriminal saopštila je podatke iz 2017. godine kako, većina žena koje su žrtve trgovine ljudima u Velikoj Britaniji, su ostvari Albanke.
U Albaniji, organizacije protiv trgovine ljudima i policija znaju mnoge priče o djevojkama i ženama koje su pokušale pobjeći od ovog problema. Tako je djevojka od 20 godina pobjegla od čovjeka koji ju je kupio te je saznala da je trudna sa njim. Ali, kada su je trgovci pronašli, pretukli su je nekoliko puta prije nego su je zazidali u beton. Doveli su i ostale žene, žrtve, da gledaju sve ovo.
Druga žena je rekla da je ostala sa čovjekom koji je ju kupio jer su kriminalci gdje joj porodica živi te su joj rekli kako će oni umrijeti ukoliko pokuša pobjeći ili zatraži pomoć od policije.
Neke žene su imale sreću i potražile pomoć u organizaciji “Vatra”. Tu se nalazi i Sara koju su oteli sa 13. godina. Ona je pobjegla, otišla u policiju i oni su joj povjerovali. Danas živi u drugom gradu.
S druge strane, Silvanin grob čini samo nadgrobni spomenik sa slikama okolo, jer njeni roditelji ne mogu sebi priuštiti pravi grob. Tu je urezano i njeno ime, datum rođenja, ali ne i smrti. Kao da njena porodica odbija prihvatiti je, dok ne pronađu odgovor kako je njihova kćerka umrla i šta joj se desilo.
(Ines Sandžaktarević)