Slučaj glumice Milene Radulović otvorio je pitanja o poziciji krivičnog djlela silovanje i u bh. pravosuđu te zlostavljanja u školama glume.
Da li su kazne adekvatne, kakav je tretman onoga ko silovanje prijavi, je li podnošljiv društveni linč nakon svega? Sa otvorenim pismom u javnost je izašla i bh. glumica Hasija Borić, opisujući “mučne i strašne dane boravka i školovanja u Dramskom studiju u Sarajevu”.
O silovanju, u BiH i ovako se govori: “Sad se sjetila da je silovana, i to više puta… meni je to smiješno”, “Hoće one preko štele da završe, pa sad odjednom silovane”.
Svijet je sklon osudi – rekao bi neko. Zato su tu pravosudne institucije, mjesta na kojima će se žrtva osjetiti sigurno i na kojima joj se neće nametati osjećanje krivice… Ili ipak hoće, jer psihoterapeuti u pratnji maloljetnih silovanih djevojčica u sudovima pamte i ovakve slučajeve.
“Ja se sjećam jednog slučaja, kada je branilac djevojčicu od 15 godina koju sam pratila na suđenje, pitao, zašto se nisi branila grebući počinitelja, vidiš da imaš nokte. E, upravo je to jedan od načina koji može dodatno da povrijedi žrtvu i da zakomplikuje sam proces oporavka”, kazala je Nermina Vehabović-Rudež, psihoterapeutkinja.
Upravo danas u Kantonalnom sudu u Zenici otvoren je krivični postupak za krivično djelo silovanja. U 2019. godini, ovaj sud donio je dvije prvostepene osuđujuće presude za krivična djela silovanja. Optuženi su proglašeni krivim i osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, i na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. U 2020. godini donesena je jedna osuđujuća presuda, a optuženi je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
U periodu od 01.01.2019. godine do 18.01.2021. godine Kantonalni sud u Sarajevu je donio jednu presudu za krivično djelo silovanje. Navedenom presudom optuženi je oslobođen od optužbe. Ovaj sud u odnosu na krivično djelo silovanje, trenutno ima tri predmeta, koji imaju status otvorenog predmeta odnosno u kojima je u toku krivični postupak.
“Ako govorimo o silovanju kao jednom izdvojenom ratnom zločinu trenutno najviša kazna koja se dobila za taj zločin je 5 godina. Smatram da je to jako ponižavajuće, jako demotivirajuće za sve žene, plus dodatna stigma, plus dodatna diskriminacija, i to je nekako ključ u kom sistem podržava silovanje i silovatelja”, kazala je Ajna jusić, predsjednica Udruženja “Zaboravljena djeca rata”.
U Opštinskom sudu u Travniku, u proteklih 10-ak godina na izvršenju kazne zatvora u ovome sudu bilo je 10-ak predmeta u kojima su osuđene osobe završile na izdržavanju kazne zatvora, zbog gore navedenoga kaznenoga djela (silovanja). Visina kazni se kretala od jedne do tri i po godine izrečene kazne zatvora.
“Postavlja se pitanje da li država staje u odbranu osoba koje to prijavljuju. Zašto mnogi ne prijavljuju. Jedno od ključnih pitanja jučerašnjeg događaja jeste zašto se toliko dugo čekalo da se prijavi a ne postavlja se pitanje koje mehanizme imamo za zaštitu žrtava”, rekla je Sabina Ćudić, zastupnica Naše stranke u Parlamentu FBiH.
S druge strane, društveni mehanizmi za linč su neupitni. Pojedinci na pitanja o dugom čekanju da žrtva prijavi silovanje, odgovaraju:
“Lako je. Pokušaj zamisliti da je tebe silovao profesor kad si imao 17 godina. Jesi li zamislio? Sad pokušaj odgovoriti na pitanje – zašto si šutio do sad? Vidiš kako je jednostavno”, rekao je Damir Imamović.
“Obrazovati mlade generacije da se cijepe protiv predrasuda i ovih duboko ukorijenjenih tradicionalnih gdje su meta žene kao žrtve koje su odgovorne zbog toga što su one nekog izazvale”, kazala je Jadranka Kolenović-Đapo sa Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
“Isti kontekst zlostavljanja i uznemiravanja se događa u bilo kojoj drugoj profesiji samo je još prikriveniji i još više stigmatiziran jer nedostaje ta medijska pozornost”, kazala je Arma Tanović-Branković, profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu.
Meijdska pozornost ostaje na temi silovanja i zlostavljanja u sferi glume. U učionicama koje su bile prve improvizacije scene i teatra, pod one prve daske koje život znače, na kojima su napravile prve nesigurne probne korake, izgleda da su pokopane brojne, stvarne, zastrašujuće traume. Glumice, ne samo u Srbiji, već i u Bosni i Hercegovini, odlučile su da povade eksere, rasformiraju utabane obrasce straha i patrijarhata i progovore “o mučnim i strašnim danima boravka” u školama kojima su “vladali” u profesore maskirani predatori.
