Heroj oslobodilačkog rata Enver Šehović poginuo je na današnji dan prije 27 godina u odbrani brda Žuč.
Odlikovan je najvećim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Komandovao je Prvom slavnom, kasnije Viteškom motorizovanom brigadom.
Mehemed Cero, njegov saborac, komandant bataljona i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan, pamti Envera, kaže, kao naočitog, mladog čovjeka koji je bio neprikosnoveni komandant.
– Po prirodi je bio odlučan, iz svakog pokreta se moglo vidjeti da ima poseban karakter. U štabu su vidjeli njegove osobine i odredili ga za komandanta odreda u Velešićima. Ja sam ga upoznao u aprilu, bio sam u odredu Pofalići dva, a on u Velešićkom odredu i tako smo od Pofalićke bitke počeli sarađivati. Komandovao je ljudima starijim od sebe 10 i više godina. Imao je autoritet, ne onaj koji proizilazi iz funkcije već iz ličnosti – priča Cero za Faktor.
Kaže kako je Šehović uvijek želio dalje i više.
Cero ističe da im je svaki dan od 22. do 27 jula bio isti.
– Od jutra do mraka padalo je nekoliko hiljada granata. Borili smo se i tog 27. jula. Enver je procijenio da svi treba da se uključimo, rekao je: “Starješine, spremite se za borbu”. Došlo je do eksplozije, on je u tom trenutku stajao na jednom puteljku na Golom brdu. Granata me onesvijestila, kada sam se probudio, vidio sam da nema Envera. Za sva vremena će mi ostati urezana slika kako su poginuli Zahir Panjeta i njegov brat. Zahir je ležao na leđima, a brat njemu na prsima, nisu se vidjele nikakve ozljede na tijelu, tu je poginuo još jedan momak, bilo je ranjenih – priča sagovornik.
Kaže da iako veoma mlad, Enver je bio izuzetno mudar čovjek.
– Znao je iskoristiti sve kvalitete svojih potčinjenih, to me je fasciniralo kod njega. U to vrijeme najteže je bilo voditi jedinicu od 4.200 vojnika, a on je to uspio. Iz glave i iz govora nikada mu nije izlazila njegova kćerka Dalila, stalno ju je spominjao – kaže Cero.
Iza rahmetli Šehovića ostala je supruga Zineta i kćerka Dalila.
– Komandanta Šehovića najbolje oslikava priča kada smo trebali ući u sela Jezera koje je bilo naseljeno srpskim stanovništvom. Sve je bilo spremno, a on nam je prije kretanja u akciju održao govor u kojem nam je rekao da zabranjuje sve represije nad civilima, rekavši da mi nismo armija jednog ili dva naroda već cijele BiH – rekao je ranije Ivan Brnadić, Šehovićev saborac, piše portal heroji.ba.
Pripadnici Prve motorizovane brigade pod komandom Envera Šehovića su vodili uspješne akcije na brojnim sarajevskim ratištima, a plato Žuči je bio simbol uspjeha bosanske armije.
Rođen je 15. januara 1967. godine u selu Bujakovina u općini Foča i u vrijeme pogibije imao je samo 26 godina. Završio je srednju vojnu školu, zatim vojnu akademiju u Beogradu, a odbrani BiH priključio se sa 25 godina.
Saborci, porodica i prijatelji okupit će se danas kako bi podsjetili na lik i djelo rahmetli Envera Šehovića, Zahira Panjete i drugih saboraca.
U 15 sati na Kovačima će biti položeno cvijeće, zatim u 15.30 minuta u haremu Alipašine džamije, a u 17 sati cvijeće će biti položeno na mjestu pogibie, na spomen-obilježju Jezera.
U 17.15 sati cvijeće će biti položeno i na Golom brdu gdje će se održati čas historije, naveli su iz Udruženja Prva slavna Viteška brigada.
Enver Šehović, Adil Bešić, Izet Nanić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Nesib Malkić, Safet Hadžić, Safet Zajko, i Midhad Hujdur, devet je boraca za slobodu BiH koji su posthumno odlikovani najvećim ratnim priznanjem – Ordenom heroja oslobodilačkog rata.