Svijet je lopta šarena! Dom je ondje gdje je srce! Građani svijeta, ujedinite se! A da je psihologinja Šaćirović sasvim ozbiljna, potvrđuje i to da, radi pacifiziranja migranata, preporučuje uključivanje migranata u privredne tokove s ciljem održavanja privrednog sistema, solidarnu integraciju koja podrazumijeva prihvatanje i solidariziranje centralnih vrijednosti te kulturnu integraciju.
Migrantska kriza koja potresa Bosnu i Hercegovinu, tačnije isključivo dijelove Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom, izvukla je na površinu mnogo toga, između ostalog, i neke pojave, zahtjeve i izjave koje je teško podvesti pod normalne.
Tako su, recimo, nekakva tri “volonterska udruženja” pisala specijalnom predstavniku EU u BiH Johannu Sattleru tražeći da zaustavi EU donacije za “upravljanje migracijama” jer se one, umjesto na “osiguranje humanih i pristojnih uslova za život za ljude u pokretu”, usmjeravaju na kupovinu opreme za razne sigurnosne snage u Bosni i Hercegovini, među kojima ovi volonteri problematiziraju i “poluautonomne sigurnosne snage poput kantonalnih policija”.
Ima u ovom pismu još svega, no ono što je posebno zanimljivo jesu kodne riječi. Tako su ilegalni migranti ustvari “ljudi u pokretu” čije je rahatno putovanje važnije od sigurnosti građana države u koju su ilegalno ušli, bilo kakva kontrola granica jeste “utvrđivanje granice”, policija je “militarizovana”, i to sa svih strana (već u skladu s podjelom krivice na “ravne časti”) i treba biti “reformirana”. Problem su i donirana vozila koja se ne koriste kako “volonteri” misle da bi trebalo, sumnjive su i zaštitarske firme čiji uposlenici u migrantskim centrima imaju drskosti nositi opremu za ličnu zaštitu, itd., itd.
Sve postaje jasnije kada se vidi da je jedan od potpisnika pisma i izvjesni “Feministički antimilitaristički kolektiv”. Očito je da je tu na sceni ideologija koja ne priznaje granice, narode, rase, nacionalne države, te u velikom broju slučajeva podržava nekakav toksični koktel anarhizma boljševizma i trećevalnog feminizima. No, to nije sve, ovih se dana pojavio i članak izvjesne psihologinje Lejle Šaćirović, koja tumači psihološko stanje migranata i migrantskih grupa, a to njeno tumačenje najviše liči na traženje opravdanja za dosadašnja ili buduća krivična djela ilegalnih migranata.
U ovom tekstu naslova Socijalna izolacija i marginalizacija migranata su početna faza njihovih nepoželjnih ponašanja Šaćirović iznosi i preporuke za domicilno stanovništvo, koje bi trebalo, da bi spriječilo nasilje nad sobom, osigurati “jednaka legalna prava” za migrante. I ne samo to, eventualno protuzakonito ponašanje migranata može pravdati i time što su “kolektivni prihvatni centri i uslovi u kojima migranti borave, kao i osobe s kojim taj prostor dijele, izabrani tuđom voljom”, a iz čega bi se moglo zaključiti da se rješenje nalazi u tome da se migrantima dozvoli da sebi izaberu kuće u kojima će da borave.
Stanovnici Bosne i Hercegovine također, prema preporukama Šaćirovićke, ne bi smjeli ni “razvijati osjećaj superiornosti”, kao ni osjećaj da su “mnogo drugačiji” od nezvanih gostiju, a posebno ne bi trebali imati “osjećaj opravdanog zahtjeva za privilegijama” naspram ilegalnih migranata. O kakvim je privilegijama tačno riječ, Šaćirovićka ne pojašnjava, no čini se da poručuje da nije korektno i opravdano da državljani Bosne i Hercegovine osjećaju da zaslužuju bilo kakve privilegije, u smislu prava, sloboda i usluga, u odnosu na nepoznata lica koja su ilegalno ušla u Bosnu i Hercegovinu.
Svijet je lopta šarena! Dom je ondje gdje je srce! Građani svijeta, ujedinite se! A da je psihologinja Šaćirović sasvim ozbiljna, potvrđuje i to da, radi pacifiziranja migranata, preporučuje uključivanje migranata u privredne tokove s ciljem održavanja privrednog sistema, solidarnu integraciju koja podrazumijeva prihvatanje i solidariziranje centralnih vrijednosti te kulturnu integraciju.
Naravno, kao i u prvom slučaju, sve su ovo kodne riječi, upakirani ideološki termini koji podrazumijevaju zaustavljanje nelegalnih migranata u Bosni i Hercegovini, iako je to protiv njihove volje, kondicioniranje lokalnog stanovništva da takvo stanje prihvati kao novu normalnost, omogućavanje migrantima potpune slobode kretanja, osiguravanje jednakih prava i privilegija s državljanima Bosne i Hercegovine, integraciju koja ne podrazumijeva prilagođavanje migranata kulturi i vrijednostima domicilnog stanovništva nego “solidarnu” razmjenu vrijednosti gdje bi se i domicilno društvo prilagodilo strancima, a sve pod uvijenom prijetnjom antisocijalnim ponašanjem, tj. eskalacijom migrantskog nasilja.
(STAV)
