Spomenik patrijarha srpskog Pavla, koji je postavljen ispred Sabornog hrama Svetog arhangela Gavrila na Palama, osveštan je danas.
Na postolju spomenika ispisane su riječi patrijarha Pavla: “Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek”. Spomenik visok dva i po metra postavljen je na Palama sredinom prošlog mjeseca.
Spomenik patrijarhu Pavlu na Palama (Foto: ATV)
Patrijarh Pavle ostaje u sjećanju da se nikada nije oglasio povodom brutalne agresije na BiH, koju je SPC na čelu s njim podržavala. Nikada se nije oglasio o genocidu u Srebrenici, o opsadi Sarajeva. Međutim, oglasio se i to oštrim porukama međunarodnoj zajednici tražeći od nje da štiti porodicu osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.
O tamnim mrljama u njegovoj biografiji se mudro šuti, posebno u Srbiji, ali i bh. entitetu Republika Srpska.
S početka 90-tih nikada nije reagovao kada su popovi blagoslovili oružje i paravojne snage za agresiju i borbu protiv Bošnjaka. Nakon genocida u Srebrenici, patrijarh Pavle je pričešćivao Karadžića i Ratka Mladića.
U augustu 1994. godine, patrijarha Pavla je bio na turneji po “Republici Srpskoj” i oštro agitirao protiv prihvatanja plana Kontakt grupe i svakog drugog sličnog sporazuma. Srpska pravoslavna crkva je tada još uvijek zastupala čvrstu poziciju stvaranja “Velike Srbije” u koju bi ušla cijela BiH i tadašnji okupirani prostor Republike Hrvatske i svako odstupanje od tog cilja za nju je bila “izdaja nacionalnih interesa”.
Krstareći po etnički očišćenim područjima BiH, patrijarh Pavle drži opela, parastose i liturgije srpskim žrtvama i u svojim besjedama iznova podsjeća na “genocid nad Srbima”, a u etnički očišćenoj Foči otvara Duhovnu akademiju Vasilije Ostroški u kojoj će SPC odgajati mlade bogoslove i pripremati ih za svećenički poziv.
Turneja je kulminira posjetom Palama 14. augusta, gdje patrijarh blagosilja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, lomi s njima pogaču i drži liturgiju. Prvak srpske crkve zaklinje ih da održe “jedinstvo sa Srbijom” i izglade političke nesporazume s Beogradom, te da ne prihvataju nikakve mirovne prijedloge, pa ni najnoviji, a naročito apelira na to da se “među braćom s jedne i druge strane Drine ne mogu postavljati granice”.
Također, 1997. godine potpisao je peticiju za ukidanje optužnice protiv sada već osuđenih ratnih zločinaca. Nikada nije govorio ni o razaranju i etničkom čišćenju u Bosni u Hercegovini i Hrvatskoj. Tek kada je Slobodan Milošević izgubio ratove koje je vodio za stvaranje Velike Srbije, SPC se prividno distancirala od režima.
Također, ostaje zabilježeno da je zločinac Željko Ražnatović Arkan u vrijeme kada je bio komandant Srpske dobrovoljačke garde, izjavio da mu je “vrhovni komandant” upravo patrijarh. Iako je već tada svakom bilo jasno, pa i samom patrijarhu, šta radi Arkan on je pravio se nemušt te objasnio da ne zna u “kome je smislu Arkan to mislio pošto se ja ne razumem i ne mešam u političke stvari”.
Srpska pravoslavna crkva izgubila je 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv listova Libération, Le Monde, Le Figaro zbog objavljivanja tekstova u kojima ju se optužuje za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. To je prvi i jedini slučaj u Europi a vjerovatno i u svijetu da je za jednu crkvenu instituciju službeno, u sudskom postupku praktično potvrđeno sudioništvo u najtežim djelima protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva.
Na Palama se, podsjećanja radi, nalazi i Studentski dom koji nosi ime osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.