U proteklim danima najviše prašine na političkoj sceni diglo je prepucavanje na relaciji SDA i SDP-a u vezi sa okupljanjem građana u Bihaću na događaju na kojem bio je i Denis Bećirović, kandidat SDP-a i još šest stranka za člana Predsjedništva BiH.
Nakon što su iz SDA Bećiroviću spočitali da zlopotrebljava događaj koji se zove 48. Internacionalna turistička Una Regata, na način da brojnost ljudi na tom događaju pripisuje njegovoj podršci, uslijedili su jednako žestoki odgovori kako iz SDP-a tako i iz još nekih drugih stranaka.
Svakako, nije izostala „tehnika“ kojom se u ovakvim slučajevima mahom pribjegava -spinovanje. A pribjegavaju joj svi subjekti, bez izuzetka. Tako i SDP.
Naime, nakon što Koalicija Država čiji je kandidat za člana Predsjedništva BiH Mirsad Hadžikadić, reagovala na Bećirovićevu posjetu Krajini upitavši ga koliko se u posljednjih 20 godina uopće bavio Krajinom, žestokim, ali, sada već dobrano izlizanim, spinom odgovorio je SDP.
SDP je naime ponovo Hadžikadića prozvao trojanskim konjem Bakira Izetbegovića. Učinio je to i ranije. A prije toga je za SDP i Željko Komšić bio „Bakirov trojanski konj“. A ne samo Komšić, i čitav DF je bio „trojanski konj SDA“.
Nije problem da se ovakav epitet koristi, posebno u političkom diskursu, ali postaje već zamorno da se to čini krajnje populistički i bez dokaza. Svakako, ovdje nam nikako nije namjera da bilo koga branimo, pa ni Hadžikadića. Ali jeste da ovakvu vrstu spinovanja podvrgnemo analizi.
Ne samo SDP. I „Trojka“ u cjelini, a prije svega NiP voli za svakoga ko im nije po mjeri tvrditi da su trojanski konji. Ne bilo koga. Već, opet, Bakira Izetbegovića. Pa tako i za predsjednika SBiH Semira Efendića, koji je, kao što je poznato, prošle godine raskrstio sa SDA i to ne bilo kako, nego nakon što je razotkrio ogromnu korupcionašku aferu u toj stranci u kojoj su bili involvirani visoki zvaničnici na čelu sa Asimom Sarajlićem.
A Sarajliću se trenutno u Općinskom sudu Sarajevo sudi, i to upravo zbog onoga što je razotkrio Efendić, odnosno zbog trgovine utjecajem radi zapošljavanja tj. davanja dara i drugih oblika koristi.
Ali, bez obzira na sve ovo, za Trojku ili NiP Efendić je trojanski konj Bakira Izetbegovića. Pa koliko to trojanskih konja ima Izetbegović, mogao bi se upitati nezavisni posmatrač cijele ove situacije. Ispada da su svi Bakirovi. Pri tome u NiP-u zaboravljavjau da praktično potiču od SDA. Počevši od samog predsjednika (Konakovića) preko zamjenika i drugih ljudi u rukovodstvu (Zvizdić, Ademović,Čampara…)
Da li su, za nezavisnog posmatrača, svi oni također Bakirovi trojanski konji. Ili se ovdje u ovom slučaju, zbog količine, uveliko može govoriti o krdu konja?
Pri tome, a ovo je možda baš tragikomično u cijeloj priči, i SDP i NiP, time što Bakiru Izetbegoviću pripisuje trojanske konje, upravo ga u javnosti, dakle vlastitim logičkim pogreškama, čine superiornim?! Nesvjesno, rade kampanju za njega. To što na sva zvona trube da je taj i taj trojanski konj predsjednika SDA čini zapravo sve moćnijim u očima javnosti. Svakako nezasluženo, ali nažalost ovakvim autogolovima i SDP-a i NiP-a.
Za kraj, svjesno ili ne, upadaju i u zamku vlastite (ne)logike. Ne treba uopće biti veliki poznavalac izbornog sistema BiH da bi se zaključilo da je i teoretski nemoguće da, primjerice, Hadžikadić tako što je zvanični kandidat za člana Predsjedništva BiH radi za Izetbegovića. Glasati se može samo za jednog kandidata. Tako da oni koji recimo glasaju za Hadžikadića ne mogu glasati i za Izetbegovića. I šta onda bi onda ti glasovi Hadžikadića donijeli Izetbegoviću u konačnom zbiru?