Svjedoci smo kontinuirane medijske zastupljenosti teme, a koju prate mali pomaci kroz informacije o rušenjima objekata na trasi, te sporom rješavanju problema kao što je spomenuti shopping centar.
Time je stvorena slika jednog velikog zaleta prije još većeg svečanog početka radova. Svakako, riječ jeste o značajnom startu, ali javnost je izostavljanjem cijele priče zaboravila na bitne činjenice.
Treba u ovom trenutku napomenuti da su radovi na jednom drugom dijelu buduće ceste u dužini od 1.200 metara počeli još u januaru 2019., da je obećano da će biti okončani krajem 2019. godine, iako je ugovor potpisan na 18 mjeseci što bi kraj radova smjestio u jun 2020. Ni to nije ispoštovano.
Dakle, postoji trasa Prve transverzale koja je trebala biti završena. Bez obzira na “opravdane razloge kašnjenja”, građanima se niko neće izviniti za pompezne najave “o završetku radova prije roka”, a koje je davala prethodna vlada.
Radi se o potezu od Šipa do početka tunela Kobilja Glava, a koji danas izgleda gotovo kao napušteno gradilište za čije pretvaranje u savremenu cestu sa četiri trake i tramvajskim pojasom je izdvojeno 12,7 miliona KM.
Također, ovom trenutku niko ne spominje treću dionicu, koja će se prostirati malom dolinom između Velešića i Koševskog Brda do naselja Šip. Ona je dugačka oko 1,5 kilometara i samo na njoj nalazi se najmanje deset stambenih objekata, u kojima za razliku od aktuelnih objekata koji se ruše – neko zapravo živi.
Ako je suditi po načinu rješavanja današnjih problema, to će tek biti sapunica čišćenja zategnutih imovinsko-pravnih odnosa. Prošle je godine za imovinsko-pravne odnose izdvojeno 15 miliona KM za potez od Kranjčevićeve do Hotonja s tim da su se ranije procjene vrijednost eksproprijacije opisivale ciframa od 50 do 70 miliona KM.
Također, nedavno je dobijen kredit od 30 miliona, a novac će biti podijeljen između ovog i projekta IX transverzale.
Bez da uopće spominjemo trasu od tunela Kobilja Glava do autoputa, koja je u ovom trenutku u dodiru sa fantazijom, funkcionalnost prve tri dionice od ukupno 3,5 kilometra (jednom kada se spoje – kao što je prikazano na glavnoj fotografiji) ne traba očekivati u prvom dijelu ove decenije, a najviše zbog iskustva iz prošlosti.
Također, još nije počelo probijanje tunela koji će biti dugačak 800 metara, a koštat će oko 62 miliona konvertibilnih maraka. Samo taj podvig ne može trajati kraće od dvije godine, ako je suditi prema drugim tunelima slične dužine.
Ipak, sada najpopularnija dionica, tema svih saopćenja od oktobra na ovamo, dugačka je svega 800 metara, košta oko 25 miliona konvertibilnih maraka i jednom kada se završi sigurno će predstavljati rasterećenje saobraćaja koji danas guši potez od kružnog toka u ulici Halida Kajtaza do Kranjčevićeve.
Ali ne treba bježati od visoke vjerovatnoće da ćemo u godinama koje slijede gledati sporu i parcijalnu gradnju, borbu sa imovinsko-pravnim odnosima, objave i padove tendera i dizanje kredita. Da, trenutne aktivnosti su bolje od nikakvih, štaviše one su odlične, ali prema stanovnicima Sarajeva treba biti iskren.
Da rezimiramo, iako je drama o Prvoj transverzali pomaknuta sa mrtve tačke, neko treba reći građanima jako nepopularnu činjenicu – puna funkcionalnost ceste, onako kako je prezentirana u odličnim vizualima – 12 kilometara “turboceste” sa tramvajima, nadvožnjacima i raskrsnicama, daleko je od ostvarenja i nećemo je vidjeti još godinama, bez obzira koliko lijepo zvučala konačno dobra 800 metara duga cesta na mjestu današnje ulice Halida Kajtaza.
Početak radova ovog augusta zaista je važan korak, ali tek je prvi (ili drugi?) korak u sporom maratonu.”