Vučiću se ne vjeruje ni kada darove nosi. S razlogom. Nema, naime, ništa sporno u samim njegovim pomirljivim riječima koje je uputio jutros s naslovnice Radončićevog „Dnevnog Avaza“, ali svaka ptica na bosanskoj grani zna da njegove riječi nisu iskrene.
Zašto? U to smo se uvjeravali sve ove godine njegove licemjerne politike prema Bosni i Hercegovini. Posve je jasno i da je bošnjačka politika podbacila u komunikaciji s javnošću, da joj je nedostajalo diplomatskog cinizma i da je slika Vučićevog vakcinaškog “mačka u vreći” povrijedila iskrene patriote. Na sve to prilijepili su se politički profiteri koji ne štede riječi prozivajući prije svega SDA. Licemjerno, jer dobro znaju ko je kočio i ko i dalje koči nabavku vakcina. Srpska politika očito je danas djelovala po principu dobrog i lošeg policajca.
Snimak iz davne 1980. godine na kojoj mladi Aleksandar Vučić u kamere komentira da su “pobedili, ali bez obzira na naše radovanje, a njihovo tugovanje mi smo ostali pravi prijatelji i drugovi čije prijateljstvo niko neće moći da izbriše” možda ponajbolje opisuje retoričku frazu srbijanskog predsjednika koja se nije promijenila do današnjeg dana.
Odnosno iz ove snimke primjećujemo nevjerojatnu podudarnost s onim što je, među ostalim, Vučić želio prodati danas na Sarajevskom aerodromu – sebe u ulozi reformiranog Tita.
“Zakazala je Evropa gospodo, ali vi imate Srbiju, ne brinite, majka je tu da vam pomogne”, kao da su riječi na koje bismo mogli svesti Vučićevo današnje obraćanje. A pomoć, to je otužna slika kutije u aerodromskim kolicima u kojoj se nalazilo 5.000 vakcina.
S pravom je neko napisao da je riječ o slici “sahrane dostojanstva”. Reakcije građana nakon Vučićeve posjete su emotivne i, mogli bismo slobodno reći, opravdane, a mogu se opisati jednom riječju – poniženje.
Vučiću se, naime, ne vjeruje ni kada darove nosi. S razlogom. Nema, naime, ništa sporno u samim njegovim pomirljivim riječima koje je uputio jutros s naslovnice Radončićevog „Dnevnog Avaza“, ali svaka ptica na bosanskoj grani zna da njegove riječi nisu iskrene. Zašto?
U to smo se uvjeravali sve ove godine njegove licemjerne politike prema Bosni i Hercegovini koja se sastoji od direktne podrške Miloradu Dodiku i, bez sumnje, u provođenju subverzivnih akcija specijalnog rata protiv države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.
Nije bilo ništa sporno ni u vrlo državotvornom govoru Milorada Dodika prilikom održavanja EYOFA, ali niko mu nije vjerovao, te je pun stadion zviždao. S pravom, jer Dodik je samo nekoliko dana poslije ponovo trubio da je “Bosna i Hercegovina nemoguća država”.
Bez obzira na sve to, posve je jasno i da je bošnjačka politika podbacila u komunikaciji s javnošću, da joj je nedostajalo diplomatskog cinizma i da je slika Vučićevog vakcinaškog “mačka u vreći” povrijedila iskrene patriote.
Na sve to prilijepili su se politički profiteri koji ne štede riječi prozivajući prije svega SDA. Licemjerno, jer koliko do jučer vikali su da vakcina nema, da ih treba uvesti od bilo kuda i prozivali vlast da će biti odgovorna za svaku buduću smrt od COVID-a.
Licemjerno, jer dobro znaju ko je kočio i ko i dalje koči nabavku vakcina. Srpska politika očito je danas djelovala po principu dobrog i lošeg policajca – Vučića, koji velikodušno dijeli vakcine kupljene po cijeni od po nekoliko dolara, i Dodika, čije su stranačke kolege u Domu naroda BiH zaustavile pojednostavljivanje kompliciranih procedura nabavke vakcina i dodatno smanjili mogućnost njihove skore nabavke.
No nije problem samo u Vučiću, a nije ni u Dodiku. Bosna i Hercegovina je moguća država, a njen opstanak na leđima je bošnjačkog naroda. Taj narod u ovom trenutku je zabavljen međusobnim licemjernim podmetanjima i samorazvlačenjem vlastite pameti što mu oduzima vitalnu energiju potrebnu da dobije bitku sa Vučićevom figom u džepu i ispraznom retorikom koja glasi: “Mi smo pobedili, ali bez obzira na naše radovanje, a njihovo tugovanje mi smo ostali pravi prijatelji i drugovi čije prijateljstvo niko neće moći da izbriše.”