Pravilo broj jedan kada su promjene granica na Zapadnom Balkanu u pitanju je da su one uvijek vezane za Bosnu i Hercegovinu.
Dok predsjednici Kosova i Srbije Hashim Thaci i Aleksandar Vučić, traže potporu EU za “razmjenu teritorija” između njihovih zemalja, treba imati na umu da razgovori o podjeli Kosova- jer ona to zaista jeste – nisu o Kosovu već o Bosni i Hercegovini, piše u autorskom tekstu za Al Jazeeru Emir Suljagić, predsjednik političkog savjeta Građanskog saveza.
Ironično je da su Thaci i Vučić otvorili pitanje promjene granica između Kosova i Srbije na godišnjicu još jednog pokušaja cijepanja Bosne i Hercegovine.
U augustu 1939. godine, premijer Kraljevine Jugoslavije Dragisa Cvetković i vodeći hrvatski političar Vladko Maček postigli su sporazum kojim je Bosna i Hercegovina prestala postojati kao poseban politički i administrativni entitet, pri čemu je autonomna regija Hrvatske aneksirala otprilike jednu trećinu, a srbijanska regija zadržala ostatak. Sporazum je poznat kao sporazum Cvetković-Maček.
Upitan o statusu muslimanskog stanovništva u Bosne i Hercegovine prema tom dogovoru, Maček, koji se danas u Hrvatskoj slavi kao veliki državnik, je odgovorio: “Kada su u pitanju Bosna i Muslimani, složili smo se da na Muslimane gledamo kao da ne postoje. I tako smo i postupali.”
Suljagić navodi kako su promjene granica na Zapadnom Balkanu, za ono što se kolokvijalno zove međunarodna zajednica, samo nekoliko godina unazad bile nezamislive, a da se to mijenja eksperimentom Thaci – Vučić.
-Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton nedavno je izjavio kako “Washington se neće protiviti mogućem sporazumu o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova”.
Izjave povjerenika za proširenje EU Johannesa Hahna čini se odražavaju isti stav.
“Oni trebaju pronaći rješenje koje će prije svega pridonijeti regionalnoj stabilnosti i evropskom putu obje zemlje”,kazao je nedavno Hahn.
Ove promjene u vezi razmjene granica na Zapadnom Balkanu, navodi Suljagić, u osnovi znače da je EU odlučila odbaciti 20 godina angažmana u regionu.
-Bez obzira na pojedinosti sporazuma između Thacija i Vučića, čini se da je dio da Kosovo postaje član Ujedinjenih nacija. Međutim, prije samo nekoliko sedmica, predsjednik entiteta Republika Srpska sa većinskim srpskim stanovništvom Milorad Dodik izjavio je da će, ako UN i druge međunarodne organizacije priznaju Kosovo, bosanski Srbi “također tražiti stolicu u UN-u.” Drugim riječima, tražit će nezavisnost
Ovo nije isprazan govor. Dodik je dugo vremena ruski klijent. Rusija aktivno podupire autohtone političke i paravojne aktere koji žele podijeliti Bosnu i Hercegovinu, s ciljem da spriječi integrisanje regiona sa Zapadom,piše Suljagić
On navodi da je u posljednjih nekoliko godina ruska vlada naoružavala policiju RS-a, te da Dodik otvoreno govori o idejama o odcjepljenju polovice Bosne i Hercegovine i svakodnevno o RS-u govori kao o “drugoj srpskoj državi na Balkanu”.
-Godinama je trošio milione dolara na lobiranja u Washingtonu s ciljem da razbije konsenzus unutar američke političke elite o nepovredivosti bosanskih granica. Razmjena teritorija između Kosova i Srbije mogao bi biti presedan koji mu treba u ostvarenju svojih secesionističkih ciljeva,navodi Suljagić.
On je naveo da i drugi susjed BiH, Hrvatska, takođe ima ulogu u poticanju promjene granica na Balkanu, te da je devedesetih godina na teritoriji BiH uspostavila proxy “državu”.
-Srbija i Hrvatska intenzivno se naoružavaju. Hrvatska je kupila izraelske F-16, dok je Srbija dobila ruski MiG-29. I hrvatski i srpski mediji kontinuirano kleveću bosanske Muslimane i pogrešno predstavljaju zemlju kao “zemlju ISIL-a” u Evropi,piše Suljagić istakavši da je nedavno jedan od vodećih srpskih medija prikazao kartu regiona s polovicom Bosne i Hercegovine prikazanom kao dijelom Srbije.
-Jedna od najvažnijih pouka devedesetih godina je da se na Balkanu ništa ne može postići promjenom granica. Pokušaji promjene granica uvijek su uzrokovali krvoproliće. Poticanjem avanture Thaci-Vučić, EU i SAD su se potpisale na još jednu balkansku katastrofu. Jednom kada kosovski presedan bude spreman, srpski i hrvatski nacionalisti okrenuće se BiH i muslimanima.
Drugim riječima, Bosna i Hercegovina i njeni muslimani ubrzanim putem se kreću od Andaluzije na čekanju, do Andaluzije u nastajanu.
M. I.