Novinar “The Sunday Telegrapha” Tim Robi (Robey) u opširnom tekstu o filmu Jasmile Žbanić “Quo Vadis, Aida!” koji je kandidat Bosne i Hercegovine za Oscara piše kako je bilo potrebno četvrt vijeka da se genocid u Srebrenici frontalno riješi u igranom filmu.
– Samo ovo čini bosanskog kandidata za nagradu “Quo Vadis, Aida?” najvažnijim filmom godine. Slučajno je i jedan od najboljih – piše Robi.
Pojašnjava ulogu Aide koju glumi Jasna Đuričić i njenu borbu za spas porodice od agresije srpskih oružanih snaga.
– Usred haotične humanitarne krize tokom koje su holandske mirovne snage UN-a kolebale, više od 8.700 muslimanskih muškaraca i dječaka je prikupljeno i ubijeno. Ovom operacijom rukovodio je Ratko Mladić, vođa vojske bosanskih Srba, kojeg je Hag 2017. osudio na doživotnu kaznu. Čak i sada, srpski gradonačelnik Srebrenice poriče da je dokazan genocid, a tema je toliko podijeljena da su se srpski glavni glumci suočili sa prijetnjama smrću jer su se odvažili.
Duboko dirljiv i pedantno istražen, Žbanićkin film je zastrašujući poziv na uzbunu u svijetu koji je postao skiciran oko detalja Srebrenice. Jedne scene, kada ožalošćena majka prepoznaje otkopane kosture svojih najmilijih, nikada se ne možete otresti. Usred valova hvaljenja od premijere u Veneciji, “Quo Vadis, Aida?” upravo je dobio nominaciju za Oskara za najbolji međunarodni film, povrh dvije nominacije za Baftu – ne samo u kategoriji stranih jezika, već i za najbolju režiju – piše Robi.
Navodi kako mu je Žbanić u razgovoru preko Zooma kazala kako je dobila nekoliko stotina poruka u trenutku kada se saznalo za nominaciju za Oskara te da smatra da je to dodatno podignulo energiju u Bosni i Hercegovini što će dovesti do još veće gledanosti filma.
– Još tako vruća tema i vrlo emocionalna za bosanske muslimane. Još postoji 1.000 tijela za kojima majke Srebrenice tragaju. A postoji snažan politički napor Srbije da se genocid negira. Snimali smo, a da niko za to nije znao. Dvije godine nisam davala intervjue – nisam željela da Srebrenicu kao temu koriste političari. Nakon Venecije, pripremili smo premijeru samo za mlade. To je bila naša strategija – pokušavajući ne stvarati sukobe ili medijima davati razlog za skandal ili podjelu. Film nije napravljen da dijeli ljude već da bismo se bolje razumjeli – kazala je Žbanić za “Telegraph”.
Robi ističe kako ni pored svih napora nisu izostale negativne reakcije.
– Uprkos svim Žbanićkim naporima da spriječi neprijateljstvo u regiji, sve veće priznanje njenog filma neizbježno je izazvalo reakciju. Naslovi u srpskoj tabloidnoj štampi uključuju “Prljave laži o Srebrenici guraju se za Oskara” i “Srbi su opet krivci i zločinci” – piše Robi.
Žbanić u razgovoru za britansku novinu ističe kako joj je žao da su gledaoci prisiljeni gledati film na telefonima ili televiziji jer je stvarna namjera bila da film bude gledan u kinu i da je upravo zbog toga velika pažnja bila posvećena sitnim detaljima filma.