Bolne majke i očevi, uz brojne prijatelje jutros su se okupili u vječnom počivalištu 71 osobe koja je ubijena u masakru počinjenom 25. maja 1995. godine na Kapiji u Tuzli. Suze i jecaji ovoga jutra prekinuli su bolnu tišinu u Aleji mladosti koja se nalazi u kompleksu Slana banja.
U mraku i tišini prije 28 godina u grobove i mezare spušten je 71 mladi život koji je ugašen u masakru počinjenom na Tuzlanskoj kapiji. Mjesto koje je postalo vječno počivalište nazvano je Aleja mladosti, a jutros su se tu okupili članovi porodica žrtava, njihovi prijatelji, ali i građani Tuzle.
Među poginulima na Kapiji je i Rusmir Ponjavić, odbojkaš Jedinstva, a pored njegovog mezara jutros su se okupili članovi porodice. Kako nam kažu, nema dana da na njega ne pomisle, a od 25. maja 1995. njihov život u potpunosti je promijenjen.
“Kod svih roditelja osjećaji su isti. Niste isti čovjek nakon što izgubite dijete, drugačije razmišljate o životu i svemu ostalom. Bol je jedna konstantna koja je prisutna u duši i glavi. Liježem i ustajem s mišlju na moga sina. Rusmir je toga četvrtka imao trening u Mejdanu, ali je otkazano te se sa trojicom drugova vratio. Na kraju su završili na Kapiji te ih je zadesio strašan događaj. On i jedan drug su poginuli, dok su dvojica teško ranjena. Nakon toga su oni otišli u Irsku i Švedsku gdje su nastavili svoje živote”, priča nam Rusmirov otac Faruk Ponjavić.
Uz bolu za svojom djecom, roditeljima danas dodatnu sol na ranu stavlja i činjenica da osuđeni ratni zločinac Novak Đukić, koji je proglašen nalogodavcem masakra na Kapiji, nije u zatvoru.
“Svakoga dana brojim godine svoga djeteta, dolazim ovdje i plačem. Kada ga sanjam imam osjećaj kao da sa njime pričam. Molim Boga da ga sanjam jer mi tako bude lakše, nekada je bio kao dijete, a danas kao momak. Da mi je barem ostao živ pa i ranjen, ja bih ga služila”, kaže nam kroz suze Zekija Beganović-Mahmutović, kojoj je na Kapiji ubijen sin Adnan.
Brojni roditelji su umrli, a oni koji su i danas živi za svojom djecom su uglavnom oboljeli. Među takvima je i Hava Fatušić, majka Murisa.
“Kako dani prolaze sve sam lošija, ja se raspadam živa. Dijagnosticirana mi je i depresija, koju niko ne razumije, a nastala je nakon smrti moga sina. On je bio moj hranitelj, kada sam ostala bez muža. Da je bio na kraju svijeta pobrinuo bi se za svoju majku, a danas ga pored mene nema”, ističe Hava.
Obilježavanje 28. godišnjice masakra počinjenog na Kapiji bit će nastavljeno komemoracijom u centru grada u 11 sati. Ovaj 25. maj, odlukom federalne vlade proglašen je Danom žalosti u cijeloj Federaciji BiH.