Poslijeratni optimizam i demografska ekspanzija, te naknadni upisi u knjigu državljana djece iz dijaspore doveli su do rasta broja evidentiranih birača, ali ne i izlaznosti
Približavaju se izbori i svi akteri ovog procesa u BiH, od nezavisnih promatrača do političkih stranaka, spremni su za još jedan vanredni napor. Međutim, kako su izbori prečesto, svake dvije godine, rijetko se desi da se zastane i porazmisli o nekim važnim pitanjima, ali i nelogičnostima koje prate cijeli proces.
MATIČNI UREDI
– Nemamo odgovor zašto je, na primjer, izlaznost u RS-u sa 54,5 posto značajno veća nego u FBiH, gdje je izlaznost 48 posto, ili zašto je za deset godina broj birača u Bihaću i Cazinu pao za oko 10 hiljada, dok je broj u Bužimu i Bosanskom Petrovcu rastao? Ali, kad smo kod teme gubitka broja stanovnika, kako je moguće da je za 18 godina broj registrovanih birača u BiH porastao za milion, pita se profesorica Vildana Alibabić iz Bihaća, koja je javno progovorila o svemu ovome.
Prema evidenciji CIK-a BiH, na izborima 2002. godine evidentiran je 2.342.141 birač, na izborima 2004. bilo ih je 20 hiljada manje, a potom svakog idućeg ciklusa taj broj je rastao u prosjeku za stotinu hiljada birača, da bi tokom izbornog ciklusa 2020. taj broj bio 3.384.244. U odnosu na 2004. broj birača se uvećao za oko milion i šezdeset hiljada. Zašto je to tako, odgovor smo potražili i u CIK-u.
Za tačnost i ažurnost podataka potrebnih za izradu centralnog biračkog spiska odgovoran je organ nadležan za vođenje službenih evidencija. Nadležni matični uredi dužni su da iz evidencije o jedinstvenom matičnom broju, prebivalištu i boravištu dostave svaku promjenu koja utiče na ažurnost centralnog biračkog spiska u pisanoj formi najkasnije u roku od sedam dana od dana kada je promjena nastala, kazala nam je Rubina Čengić iz Ureda za informisanje CIK-a BiH.