Pitanje koje sebi mnogi postavljaju je kako to da su dvaput imali covid, iako su što potpuno vakcinisani? Kako to da je moja kolegica – koja je prošli mjesec provela u izolaciji sa svojom djecom zaraženom omikronom – uspjela izbjeći zarazu? Zašto se neki ljudi uvijek iznova zaraze koronavirusom, a drugi nikada? Je li to sreća, geni ili nešto treće.
Sir Keir Starmer je jučer bio pozitivan na covid po drugi put u nešto više od dva mjeseca. Dogodilo se to četiri sedmice nakon što je vođa Laburista primio svoju treću dozu vakcine. Ovo je šesti put od početka pandemije da će Sir Keir morati u samoizolaciju. Malo je ljudi u Britaniji toliko puta bilo u izolaciji kao Sir Keir.
A postoje ljudi poput Sarah, koja je u septembru prošle godine pretpostavila da ju je covid konačno dohvatio. 25-godišnja učiteljica do tada je uspjela izbjeći virus. Ali onda je kolegica iz njene osnovne škole u središtu Londona objavila da je pozitivna. Zatim još jedna, pa još jedna. Na kraju se škola morala zatvoriti. Sarah je bila u bliskom kontaktu s nekim od pozitivnih slučajeva, na sastancima i u prostoriji za osoblje.
Ali, začudo, njezini testovi stalno su bili negativni. Zatim, dva mjeseca kasnije, dva od njena tri sustanara bila su pozitivna. Zbog dolaska omikrona, slučajevi covida eksplodirali su u Londonu među Sarinom dobnom skupinom. Svaki put kada je provjerila svoj telefon, njene su društvene mreže bile preplavljene obavijestima da je netko od njenih prijatelja pozitivan. Ali ipak, Sarini rezultati testa ostali su uporno negativni.
‘Samo sam čekala da ga dobijem. Definitivno sam osjećala da mi se približava’, prisjeća se Sarah.
Svi znamo ljude poput Sarah koje covid zaobilazi dok se svi oko njih razbolijevaju. Sebastian kaže da je bio jedini među svojih šest cimera koji se prošle godine nije razbolio. Hannah (37) kaže da je bila na večeri sa svojom svekrvom pozitivnom na covid, a zatim joj se i partner razbolio. Ona je čitavo to vrijeme ostala negativna.
S druge strane medalje su one nesretne duše koje covid nikad ne zaobiđe. To što su se neki zarazili virusom češće od drugih, dugo se proglašavalo pukom srećom. Hoćete li se zaraziti covidom ili ne, objašnjavalo se nečim posve nasumičnim kao što je razgovor s određenom osobom na zabavi ili sjedenje blizu otvorenog prozora u autobusu, kažu virolozi. Problemi s testiranjem također su faktor – neki ljudi jednostavno su bolji od drugih kad treba napraviti bris nosa i grla.
Ali sada vrhunski imunolozi sumnjaju da bi ovakvi slučajevi mogli imati dublje objašnjenje. Istraživači u Britaniji i Brazilu ispituju imaju li neki ljudi prirodni imunitet na virus. Vjeruje se da je i prije početka pandemije njihov imunološki sistrm već znao kako se boriti protiv virusa. Ako se njihova krv i stanice pažljivo prouče, ova rijetka sreća mogla bi znanstvenicima dati ključan uvid u prirodu imuniteta. I ti bi ljudi mogli imati ključ svetog grala istraživanja pandemije: univerzalnu vakcinu protiv covida, sa sposobnošću da suzbije bilo koju varijantu.
‘Skloni smo razmišljati o imunitetu kao o nečem apsolutnom – ili smo imuni na virus, ili nismo. Ali to je puno kompliciranije od toga’, kaže Danny Altmann, profesor medicine i imunologije na Imperial Collegeu u Londonu. Geni koji kontroliraju naš imunitet među najrazličitijima su u ljudskom tijelu i uveliko se razlikuju od osobe do osobe, kaže Altmann.
Kad razmišljamo o nečemu poput krvne grupe, kaže, ‘postoji vrlo ograničen broj kombinacija gena’. Ali kod imuniteta ‘govorimo o hiljadama mogućnosti pa dvije osobe, u tom pogledu, nikada neće biti iste.’
Kao rezultat toga, ne bismo se trebali čuditi što su neki skloniji zarazi virusima od drugih. Vidimo kako se to događa u stvarnom vremenu u laboratoriju. Istraživači na Sveučilištu Oxford i Imperial Collegeu u Londonu trenutno provode ‘studije izazova’, gdje su volonteri namjerno izloženi covidu, obično kroz tekuću otopinu koja im se ušpricava u nos, a zatim budu u izolaciji i na promatraju dva tjedna.
Svi volonteri primili su isti broj cjepiva i svi su bili izloženi točno istoj količini Sars-Cov-2 virusa, na potpuno isti način. Pa ipak, naučnici očekuju da će volonteri imati značajno različite imunološke reakcije. Kod nekih će antitijela i T-stanice odmah krenuti u akciju, a kod drugih neće.
Također možemo vidjeti da se to događa i u bolnicama. Na početku pandemije, istraživači s University College London regrutirali su veliku skupinu zdravstvenog osoblja za svoju studiju COVIDSortium. Svi volonteri vjerojatno su bili izloženi Sars-Cov-2 tijekom svog posla. Njihovi rezultati testiranja su pomno praćeni. Na kraju ispitivanja, oko 20 posto zdravstvenog osoblja pokazalo je znakove jasne covid infekcije, dok 65 posto očito nije bilo zaraženo.
No, najzanimljivije je bilo preostalih 15 posto. Činilo se da su ljudi iz ove treće skupine iskusili niske razine ‘abortivnih infekcija’, koje se ne mogu detektirati PCR testovima. Nisu imali covid antitijela u krvi, ali su imali mnogo veći broj T-stanica od prosjeka, s posebno visokim razinama specifičnih T-stanica za koje se zna da sudjeluju u borbi protiv covida. U suštini, njihove su T-stanice uništile virus u začetku prije nego što je ikad dobio priliku utaboriti se u njihovim tijelima. Činilo se kao da njihov imunološki sustav već zna kako se boriti protiv covida, iako su bili tek prvi dani pandemije.
‘Ti se ljudi nisu u potpunosti oduprli infekciji, ali su je eliminirali tako brzo da se nije stigla otkriti standardnim testom’, kaže Mala Maini, profesorica virusne imunologije na University Collegeu u Londonu i glavna autorica studije.
Evo jasnog dokaza da su neki ljudi prirodno imuni na covid. Profesor Altmann, koji nije bio uključen u studiju, kaže da rezultati izgledaju ‘uvjerljivo’.
Ali što objašnjava ovaj prirodni imunitet? Najvjerojatnija teorija je da je imunološki sistem ovih ljudi već bio izložen sličnim virusima, godinama ili desetljećima ranije. Sars-Cov-2 jedan je od obitelji od sedam ljudskih koronavirusa, od kojih većina uzrokuje prehladu. Svi ovi virusi izgledaju prilično slično. Smatra se da kada se vaše T-stanice nauče boriti protiv jedne, postaju bolje i u borbi protiv svih drugih vrsta virusa.
Drugi, manje istražen odgovor leži u našim genima. Neki ljudi bi se jednostavno mogli roditi s imunitetom na određene viruse, pretpostavljaju znanstvenici. Ova se mogućnost pojavila 2008. godine, kada su virolozi u Keniji pronašli grupu seksualnih radnica koje se nikada nisu zarazile HIV-om, unatoč nezaštićenim spolnim odnosima s brojnim pozitivnim slučajevima. Ispostavilo se da njihovim ćelijama nedostaje ključni receptor – isti receptor koji koriste čestice HIV-a da se probiju u naše stanice.
‘U toku su razna istraživanja kako bi se vidjelo događa li se nešto slično kod nekih ljudi s covidom, ali još nema jasnih dokaza za to’, kaže profesorica Maini.
Doista, na Sveučilištu São Paulo istraživači su regrutirali 100 parova koji žive u zajedničkima kućanstvima. U svakom od tih slučajeva, jedna polovica para bila je pozitivna na simptomatski covid, dok se druga nije zarazila (s krvnim testovima koji su potvrdili da nemaju antitijela specifična za covid). Za svih 200 će biti analiziran DNK kako bi se pronašle genetske razlike.
Ako se pokaže da su neki ljudi doista prirodno imuni na covid, to je za njih prekrasna vijest. Ali to bi moglo pomoći i nama ostalima, ubrzavajući razvoj pan-koronavirusnog cjepiva sposobnog pobijediti bilo koju varijantu. Trenutna generacija cjepiva protiv covida osmišljena je tako da cilja protein šiljka, na vanjskom rubu virusa. No, taj ‘spike protein’ se također često mijenja, svaki put kada virus mutira. To znači da je vakcina nešto manje učinkovita protiv svake nove varijante.
Ali čini se da prirodni imunitet djeluje drugačije. U ispitivanju UCL-a, istraživači su pažljivo pregledali krv onih dobrovoljaca za koje se činilo da imaju već postojeći imunitet na virus. Umjesto da ciljaju na šiljasti protein, njihove T-stanice ciljaju na proteine u središtu virusa. Mnogo je manje vjerojatno da će se ti proteini promijeniti iz mutacije u mutaciju. Zapravo, oni se obično nalaze u većini koronavirusa, ne samo u Sars-Cov-2. Ako bi se moglo izraditi cjepivo za ciljanje ovih unutarnjih proteina, moglo bi jednostavno pobijediti sve varijante – kao i niz drugih koronavirusa.
Stručnjaci ističu da su znanstvena istraživanja još uvijek u toku. Nitko ne bi smio ići ‘uokolo i misliti da je na neki način prekriven teflonom i da se ne može zaraziti’, upozorava profesor Altmann. Ali kako ulazimo u treću godinu pandemije, to je svakako znak nade.