Tarikova mama: Dragi moji političari, ljevičari, desničari, pročitajte “ako vam se ne gadi” šta tražimo za našu djecu

Preporučujemo

Dragi moji političari,psiholozi,demagozi,ljevičari,desnico, svi vi koji ćete biti ili ste bili u sastavu Vlade Kantona Sarajevo,doktoranti sa UNSA-e ili Travnika, prijeratne kamiondžije ili prodavci cigareta, sasvim je svejedno.

Spremni ste za još jednu priču?Hajte onda,pustite me da vam ispričam priču o mom dječaku,dječaku sa najljepšim i najsjajnijim očima i mojoj zvijezdi vodilji.

- -

Kad pogledate u te čarobne plave oči i osmjeh koji dobijete na prvu momentalno vas razoruža baš kao i prvi put kad su mi ga dali u naručje nakon poroda.

Taj rođeni šarmer i šmeker znao je čak i pogledom dobiti ono što želi a kontakt očima je uvijek uspostavljao baš mimo svih pravila.

Ne tako davno, 2014 godine rodio se taj dječak ljubavi,drugo dijete što bi vi veliki stručnjaci rekli iz „uredne trudnoće“,koji je imao jednu malo veću operaciju u 7.mjesecu svog života i posve se normalno razvijao do svoje 2.5 godine kad počinjemo primjećivati određena odstupanja u razvoju.

I tada počinje traganje za dijagnozom (koju još nemamo), hodanje, zakazivanje pregleda, čekanje u čekaonicama, uspavljivanje u opštoj anesteziji, EEG-ovi pa hospitalizacija, magnetne rezonanse pa Zagreb pa neurolog, pa psiholog, pa logoped pa defektolog …..i tako redom idu dani,godine

- -

Ali neću vam pričati o tome.

Neću vam pričati ni kako izgleda kad te ljudi,čak i članovi porodice blijedo gledaju kad on vrišti satima i ima tantrume a ti kao mama ne znaš sta mu je pa onda komentarišu kakva je to mama koja to dopušta.

Pa kriviš sebe,vrtiš film unazad i pitaš se što si krivo i kome napravio.

Neću vam pričati ni o neuropedijatru koji, kad konačno odeš na tri mjeseca unaprijed zakazani pregled,  pogleda ga na tri minute i kaže „jao pa on mama priča,ne znam šta vi hoćete“. A ja samo kažem pa da, skoro će napuniti pet godina gđo specijalisto !

Neću vam pričati ni o logopedu koji je divan,pristupačan,nasmijan i radi sa djetetom privatno jednom sedmično naravno; jer u našoj državi druge opcije nema i dijete ima napretka pa kad ga zamolite da napiše nalaz konačno da imate nešto u fajlu kaže: „ a ne, znate..ja to ne mogu.to je jako nezgodno.. pa ja ne radim privatno inače..to ja zbog vas, vama izlazim u susret“

Neću vam ni pokušati prenijeti kako izgleda dan zaposlene majke sa troje djece koja pokušava balansirati kako sve posložiti i ne osjećati grižu savjesti kad si sa svojom drugom „tipičnom djecom“,koja takođe trebaju ljubav,pažnju i mamu.A ovu mamu boli duša za svaki minut neproveden sa djetetom koje me najviše treba.

Pa onda sve neprospavane noći i razmišljanja šta će biti kad nas više ne bude na ovom svijetu da ih čuvamo.

Ili kad krenemo analizirati svoje treće dijete koje se eto zasada normalno razvija ali ja u svakom pokretu svaki dan tražim nešto čudno i drhtim i očekujem neki simptom ili novo iznenađenje.

Pa Nova je godina,nećemo na tužne teme a i nisu popularne.

Ispričaću vam tajnu o jednoj porodici koja postoji i opstaje u ovom svijetu čudnih odraslih ljudi,koja prihvata druge i drugačije.Ova velika porodica ima svoje ime.Zove se EDUS.Neki je zovu nevladina organizacija,neki ne znaju ništa o njoj osim da iznose negativnosti jer ne znaju na čemu ona zapravo počiva.A neznanje je kažu najopasnija stvar današnjice.To je porodica koja broji 120 djece i ima vrhunske edukatore koji svako jutro vedri i nasmijani dočekaju našu djecu,uvijek spremni za izazove i razgovore,bez obzira na veliki broj radnih sati koje provedu sa našom izuzetno zahtjevnom djecom,bez obzira što im plaća kasni po tri mjeseca,a i oni imaju svoju djecu koju moraju prehraniti.Ta divna porodica počiva na ljubavi.I svaki dan dobijamo izvještaj o našoj djeci šta su radili,koliko su napredovali šta i kako dalje.

Moj sin nikada za ovo vrijeme nije rekao da ide u vrtić nego u Edus.Jer tamo se gospodo sa djecom radi punih pet sati minimalno.Za tri mjeseca boravka u ovoj porodici moje dijete je naučilo imenovati:voće, povrće, sve boje, zanimanja, pokazivati prstom, odgovarati na pitanja, sve to za samo za tri mjeseca.

Pa se pitam šta smo to sve propustili sa kucanjem dvije godine na pogrešna vrata,nekad zaključana,nekad otvorena u pogrešnom smjeru jer više i ptice na grani znaju da je za našu djecu ključna riječ rana intervencija a to je rad,rad i samo rad.

I imamo, vjerovali ili ne, besplatne radionice za djecu izvan radnog vremena. I besplatne savjetodavne radionice i podršku roditeljima. Da,da i to postoji u svijetu u kojem političari godinu dana nakon što siđu sa pozicije dobijaju bijeli hljeb.

A naš hljeb je vjerujte crn jer ne znamo šta će biti sa nama i našom djecom od februara,šta i kako dalje i kome se obratiti jer programa i novaca za djecu sa poteškoćama nema.

Pare nisu problem,para nema kako to reče naš jedan već odavno bivši političar.

A nema ni sistema u kojima bi naša djeca bila praćena i usmjerena kako bi jednog dana postali korisni članovi društva.

I nas polako nestaje, onako svakog dana pomalo.Jer postajemo svjesni da su naša djeca veliki business, tako veliki da se mnoge interesne grupe bore da s njima slikaju umjesto Deda Mraza, onako jednom godišnje i daju paketić tek da skinu ljagu sa malo ljudske savjesti,ako je još išta ostalo.

A nama ostaje borba 365 dana u godini,spremanje obroka svako jutro jer za našu djecu obroka nema ko da su kugom zaražena.Dok istovremeno zatvorenici koji robijaju za teške zločine imaju hranu,proteinske suplemente,obroke,internet,teretanu i dane za zatvorene posjete jer postoji znate neka konvencija o ljudskim pravima.

Ta ista konvencija govori i o djeci,našem blagu i budućnosti koja imaju pravo na liječenje,školovanje i jednake šanse.

To je sve što i mi tražimo za našu djecu.

Jer oni ne znaju za najpopularnije riječi 2018: inkluzija,socijala,gradacija,inter-resorni pristup, degradacija,opstrukcija,redukcija,protesti,dopisi,prepisi,elaborati,itd.; mogu ja ovako nabrajati do sutra.

Oni znaju samo za svoj ljubičasti svijet u kojem uvijek ima slatkiša,gdje se svaki dan slavi rođendan i svi su sretni a zločeste ljude znaju namirisati kao loš parfem.

Oni bar imaju sreću jer imaju gdje pobjeći dok nama preostaje samo borba sa vjetrenjačama.

No mi kao roditelji i ja kao mama ne odustajem u borbi za našu djecu, to smo im obećali sa rođenjem i doživotni je zavjet koji ćemo ispuniti dok je zadnjeg atoma snage u nama.

Jer sve zvijezde su zvijezde al Danica svijetli najjače i osvjetljava put uvijek i svima.

A vi kad navečer odete spavati i sklopite oči provjerite šta je vaš zavjet i kome ste ga dali.

Tarikova mama

Najnovije

Dodik pročitao SMS: OHR preko patrijarha traži sastanak

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je na početku svog obraćanja u Narodnoj skupštini RS pročitao poruku sa svog mobilnog...