Reputacija komandanta ostvaruje se u ratu, a Oleksandr Sirski je već učinio dovoljno da bude zapamćen.
Tokom mjeseci mračnog, iscrpljujućeg rata u kojem su poginuli deseci hiljada ratnika na obje strane, ukrajinski borci često su ponavljali tri riječi: “Bahmut se drži”.
Prošle srijede poruka se iznenada promijenila, nakon akcije pripadnika Treće jurišne brigade. “U odvojenim područjima neprijatelj nije mogao izdržati pritisak ukrajinskih branitelja i povukao se na udaljenost do dva kilometra. Naši ratnici napreduju na nekoliko područja fronte, neprijatelj gubi strojeve i ljude. Slava Ukrajini i našim herojima!” napisao je general-pukovnik Oleksandr Sirski, 57-godišnji komadant ukrajinskih kopnenih snaga, u objavi uz fotografiju na Telegramu. Ubrzo su se pojavile slike ukrajinskih snaga oko Bahmuta kako prodiru kroz šumu, kako bi svladale ruske položaje, a pojavila su se i izvještaji o napredovanju u i oko nekoliko sela sjeverozapadno od Bahmuta.
U isto vrijeme, Jevgenij Prigožin, osnivač Wagnera, bjesnio je: “Priče o taktičkim povlačenjima nisu ništa drugo nego bijeg, muljanje, potpuni kukavičluk – nešto što će godinama sramotiti historiju naše zemlje”. Na Zapadu su analitičari razmišljali je li to početak velike ofenzive.
Valerij Zalužni, koji je osam godina mlađi od Sirskog i nekada je bio rangiran ispod njega, vrhovni je komadant ukrajinskih oružanih snaga. Ali Zalužni se nalazi u Kijevu zajedno s političkim vodstvom, gdje snosi odgovornost za ukupnu strategiju koja uključuje sve vojne operacije na zemlji, u zraku i na moru, dok na operativnoj razini djeluje Sirski.
Ovaj je general brzo postao jedan od najuvjerljivijih vojnih časnika ovog rata. Tri najznačajnije ukrajinske operacije u ratu bile su odbrana Kijeva, iznenadna ofenziva u regiji Harkiva i teška bitka za osujećivanje napora Rusije da zauzme Bahmut, a Sirski je u sve tri vodio Ukrajince. A i operativna odgovornost za nadolazeću ofenzivu također će ležati na njegovim plećima.
Oleksandr Sirski je asketska, knjiška figura i u oštrom kontrastu s ruskim generalima protiv kojih ratuje. Saradnici ga opisuju kao osobu koja je opsjednuta planiranjem i teretanom. Prije rata živio je u stanu u Kijevu sa suprugom Tamarom i sinom Aleksandrom, a zarađuje otprilike 14.000 funti godišnje i vozi Renault Mégane iz 2017. godine. On i supruga također posjeduju daču izvan Kijeva i pola jutra zemlje. Rođen u selu u Vladimirskoj oblasti u Rusiji kada je još bila dio SSSR-a, Sirski je dobro upućen u sovjetske, a sada ruske, metode ratovanja. Studirao je na Moskovskoj višoj vojnoj zapovjednoj školi, sovjetskom ekvivalentu Sandhursta, ali je od 1980-ih stacioniran u Ukrajini. Uspinjao se u novonastalim ukrajinskim oružanim snagama prije nego što je stekao čin general-bojnika kao zapovjednik 72. mehanizirane brigade.
U decembru 2013., kada su izbili protesti na kijevskom trgu Majdan, Sirski je poslan u Bruxelles kao predstavnik Ukrajine kako bi pregovarao o tome kako ukrajinske oružane snage uskladiti sa standardima NATO-a. U februaru 2015., na vrhuncu rata u istočnoj Ukrajini protiv neprijavljenih ruskih snaga i proruskih separatista, nadgledao je povlačenje 6000 ukrajinskih vojnika iz Debaljceva, poprišta posljednjeg velikog sukoba prije nego što je sporazum Minsk II omogućio krhki prekid vatre. Prije invazije prošle godine, dok je predsjednik Zelenski umanjivao vjerojatnost napada na Kijev, Sirski i ostali generali pripremali su se iza kulisa.
Sedmicu prije početka rata, Sirski, koji je u međuvremenu postao šef kopnenih snaga, premjestio je ukrajinske helikoptere i opremu iz velikih baza kako ne bi bili mete ruskih zračnih napada. Ujedno je podijelio Kijev i okolna sela u različite sektore, a svaki su vodili njegovi generali. Oficiri na terenu imali su dopuštenje za donošenje taktičkih odluka bez savjetovanja sa stožerom kako bi se povećala brzina odgovora na napade, a 72. mehanizirana brigada, kojom je Sirski nekada komandovao, inače poznata kao “Crni Zaporošci”, bila je jedina oklopna brigada dodijeljena odbrani prijestolnice.
Sirski je znao da Ukrajinci nemaju vatrenu moć da zaustave punu snagu ruskog napada koji se obrušavao na obje obale Dnjepra kroz šume na sjeveru, nego je stvorio improvizirane topničke grupe, naoružane opremom iz vojnih akademija, i rasporedio ih da brane ključne uporne točke na ulazu u glavni grad. Dana 11. marta 2022. ugledao je dugačke ruske kolone s druge strane rijeke Irpin, odmah izvan predgrađa Mošuna, ulaza u glavni grad. “Ovo je vjerojatno bio najkritičniji trenutak, kada sam pomislio: ‘Pa, hoće li to stvarno biti to?‘ Jer zauzimanje Mošuna znači ulazak u Kijev”, prisjetio se u razgovoru za The Washington Post.
Ali prilagodljive postrojbe ukrajinskih specijalnih snaga eksplozivom su probile branu na rijeci Irpin. “Voda je potekla i poplavila Ruse, a kasnije smo pronašli mjesto gdje su ruski marinci morali odbaciti sve svoje pancire i plivati kako bi ostali živi. Nakon još jednog pokušaja prelaska s padobrancima, Rusi su se povukli. Kijev je spašen. Vođenje rata vodi do pobjede. Tačka”, napisao je Sirski prošle sedmice, parafrazirajući pruskog teoretičara rata iz 19. stoljeća Carla von Clausewitza. Naime, Sirski, kao i von Clausewitz, često naglašava važnost morala i psiholoških aspekata ratovanja.
“Moral je jedna od ključnih razlika između dviju snaga”, potvrdit će Ed Arnold, obrambeni analitičar u Jedinici kraljevskih ujedinjenih službi i bivši britanski vojni časnik. Ali, važna je i taktika. Prošle jeseni, Ukrajina je izvršila probne napade duž duge ruske crte bojišnice u regiji Harkov i, kada je pronašla slabu točku, ubacila je trupe i oklopna sredstva da probiju liniju. “Čim su bile iza linija, ruskim snagama je bilo teško okupiti se na određenu geografsku točku. Rusi su tada imali problem s jedinstvom zapovijedanja, zapovijedanje i kontrola jednostavno nisu funkcionirali i zapravo nikada nisu funkcionirali na istoku od početka invazije”, dodao je Arnold.
Kada ukrajinska vojska, koju ponovno vodi Sirski, ovog ljeta napadne rusku odbrambenu crtu od 900 kilometara, vjerojatno će upotrijebiti sličan pristup, ali ovaj put Rusi su imali mjesece da se ukopaju. Unatoč tome, analitičari naglašavaju da su obrambene linije gotovo beskorisne ako nisu pokrivene vatrenom moći. Tek će se vidjeti da li je Sirski u Bahmutu iscrpio Ruse, ali za sada je njegov status u historijskim knjigama siguran. Reputacija zapovjednika zadobija se u ratu, a Oleksandr Sirski je već učinio dovoljno da bude zapamćen kao jedan od najboljih, kako piše Jutarnji.hr.