Septembar je posvećen mališanima koji su se izliječili ili trenutno boluju od nekog oblika karcinoma, a tim povodom jedna od aktivnosti je realizirana u Tuzli. Ukazano je na problem stigme i diskriminacije, a uz kreiranje žive vrpce poručeno je da “rak nije mrak”.
Na području Tuzlanskog kantona godišnje se u prosjeku otkrije između 12 i 16 novih mališana sa nekim oblikom karcinoma, nakon čega slijedi mukotrpan i veoma dug put do izlječenja. Malenim herojima veliku podršku pružaju članovi porodice, a ono na čemu se mora raditi je razumijevanje šire okoline.
“Rak nije mrak i mi na neki način pokušavamo to humanizirati. Odrasla osoba kada čuje riječ rak zbilja dobije veoma tešku jezu u kostima, ali mi želimo pokazati da to ne mora značiti kraj života. Ukoliko se desi, a dešava se, jer ne može biti iskorijenjeno, dobijanje raka može se pobijetidi, iako je proces liječenja i oporavka mukotrpan i dug”, kazala nam je predsjednica Udruženje porodica i prijatelja djece oboljele od leukemije i drugih malignih bolesti s područja Tuzlanskog kantona – PIPOL Amra Saračević.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije godišnje se registruje 300.000 djece s nekim oblikom karcinoma. Procenat izlječenja se kreće od 80 do 90 posto, a ovaj svjetski trend prati i Klinika za dječije bolesti u Tuzli, u kojoj se u procesu liječenja kontinuirano nalazi okvirno petero mališana, dok su ostali na ambulantnom tretmanu.
“Jako je važno istaknuti da se veliki broj ljudi uspješno izliječio. Ali, moramo znati da je veoma važno da se redovno kontrolišemo, vodimo računa o eventualnim simptomima koji se pojavljuju na našem tijelu i daju znakove upozorenja. Jako je važno da kao društvo počnemo voditi računa o okolinskim faktorima koji su dokazano najveći uzročnici pojave raka kod djece i odraslih. Sistemski se moramo posvetiti tome, kako bismo se manje morali baviti liječenjem”, naglašava Saračević.
Neprocjenjivom se smatra i vršnjačka podrška, koja u našoj zemlji još uvijek nije u svakom slučaju zastupljena. Kako bi razbijali okove stigme i diskriminacije u kojima se nalaze najmlađi onkološki pacijenti, događaju u centru Tuzle prisustvovali su i učenici srednjih škola.
“Među mojom generacijom još uvijek se nedovoljno govori o karcinomu jer ima znatno više slučajeva koji se dešavaju, a o kojima se ne priča, nego što je to suprotno. Mislim da je veoma bitno govoriti o tome. Nažalost, ja imam iskustvo sa time jer je moj djed preminuo od raka i znam koliko je njemu bilo teško”, kaže nam učenik Srednje građevisnko-geodetske škole iz Tuzle Benjamin Brkić.
Da se među školskom populacijom o karcinomu znatno više treba govoriti saglasna je i Edita Gabela iz Srednje trgovinske škole iz Tuzle.
“Djeca oboljela od raka se nikako ne trebaju osjećati zapostavljenim ili isključenim iz našeg društva. Da bismo to postigli moramo se svi znatno više uključiti i pokazati empatiju, a ne da se vodimo potpuno pogrešnim razmišljanjem, što je slučaj. Primjer je da govorimo da mališani oboljeli od karcinoma nose masku kako nekome drugome ne bi prenijeli bolest, što nije istina, a izgovaramo je iz neznanja”, ističe Gabela.
Na cijelom putu borbe s karcinomom mališanima i njihovim porodicama značajna će biti i Roditeljska kuća čija je izgradnja u toku, a nalazit će se u kompleksu Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Nosilac projekta je Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka”.