Postaviti spomenik u jednoj uređenoj državi kakva je Danska nije nimalo lagan zadatak. Veliki je to posao kada su u pitanju različite dozvole, građevinske i urbanističke saglasnosti, pa sve do dobijanja zelenog svjetla od Gradskog vijeća i predstavnika političkih partija koje u tom Vijeću sjede. Zbog svega toga, postojala je bojazan da će projekt negdje biti zakočen, da će se naći neko ko će biti protiv. Ne treba zaboraviti da se na postavljanje ovog spomenika moglo gledati i s političke strane.
U danskom gradu Ålborgu postavljen je spomenik žrtvama Genocida u Srebrenici, a šesti juni ostat će upamćen kao dan kada je uspješno okončan veliki i nekoliko godina star projekt BHKC “Ljiljan” (Bosanskohercegovački kulturni centar) iz Ålborga. Zbog pandemije, gradske vlasti Ålborga nisu dopustile da postavljanju spomenika prisustvuje više od stotinu gostiju. Upravo zato, na otvaranju su bili prisutni uglavnom predstavnici raznih bh. udruženja i džemata koji djeluju u Danskoj te danski gosti, mahom iz lokalnog društveno-političkog života.
Kildeparken Ålborg, u kojem je postavljen spomenik, smješten je u samom centru grada
Okupljenima se u ime organizatora obratila Faketa Kapetanović-Leto i gradonačelnik Ålborga Tomas Kastrup Larsen, koji je pohvalio građane Bosne i Hercegovine za vrlo uspješnu integraciju te naglasio da danas u ovom gradu živi oko 2.000 stanovnika bosanskohercegovačkog porijekla koji su za grad veliki dobitak. Tomas je naglasio da je obaveza širiti istinu o Genocidu te da se na tome mora ustrajati, a da je postavka spomenika dokaz da se Ålborg suosjeća sa stradanjima kroz koja su prošli Bosna i Hercegovina i Srebrenica.
Na ceremoniji je govorio i Aldin Lemeš, rodom iz Srebrenice. Aldin je bio osmogodišnjak kad je počela Agresija na Bosnu i Hercegovinu, ali se sjeća golgote koja je zadesile njegovu porodicu i Srebrenicu. Vrlo emotivan govor održao je i zamjenik gradonačelnika Nuradin S. Hussein, a poslije njega govorili su i učitelj jedne od gradskih gimnazija Anders Stubkjær te predsjednik SBHUD (Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Danskoj) Edin Hajder. Treba naglasiti da je gradska vlast Ålborga dozvolila da se spomenik postavi u gradskom parku Kildeparken, smještenom u samom centru grada.
Aldin Lemeš preživio je srebreničku golgotu kao osmogodišnjak
Mnogi stanovnici Ålborga, ali i cijele Danske znaju da s njima, tu u komšiluku, vrata do vrata, žive ljudi koji su u Dansku stigli prije nekoliko decenija iz Bosne i Hercegovine. Uglavnom znaju samo da su tu stigli kao ratne izbjeglice i ništa više osim toga. Mali je broj Danaca, pogotovo mladih, koji znaju detalje o krvavom raspadu Jugoslavije, Agresiji na Bosnu i Hercegovinu, Opsadi Sarajeva ili Genocidu u Srebrenici. To je, između ostalog, bio i jedan od razloga rađanja ideje o postavljanju spomenika žrtvama Genocida u Srebrenici iz jula 1995. godine.
Ideja o postavljanju ovog spomenika nastala je među aktivistima BHKC “Ljiljan” 2016. godine s ciljem da spomenik bude trajno podsjećanje na Genocid u Srebrenici, ali i svojevrsno upozorenje. Genocid u Bosni i Hercegovini nije se “desio”, on je počinjen iako je Evropa poslije holokausta odlučno rekla: “Radimo na tome da se holokaust više nikada i nikome ne ponovi.” Ipak, brutalna zlodjela, pokolji, logori, masovne grobnice i na kraju genocid ponovili su se, i to u srcu te iste Evrope, u Bosni i Hercegovini. Cilj je bio kristalno jasan, istrijebiti jedan narod ili barem jedan njegov dio s određene teritorije, u ovom slučaju bošnjački narod.
Gradonačelnik Ålborga Tomas Kastrup-Larsen otkriva spomenik
Postaviti spomenik u jednoj uređenoj državi kakva je Danska nije nimalo lagan zadatak. Veliki je to posao kada su u pitanju različite dozvole, građevinske i urbanističke saglasnosti, pa sve do dobijanja zelenog svjetla od Gradskog vijeća i predstavnika političkih partija koje u tom Vijeću sjede. Zbog svega toga, postojala je bojazan da će projekt negdje biti zakočen, da će se naći neko ko će biti protiv. Ne treba zaboraviti da se na postavljanje ovog spomenika moglo gledati i s političke strane, a onda se obično pojave dvije suprotstavljene strane. Nasreću, to se nije desilo. Danci, odnosno danski političari, ipak su dali zeleno svjetlo i hvala im na tome. Spomenik žrtvama Srebreničkog genocida u Ålborgu ostaje da trajno svjedoči o stradanju bošnjačkog naroda u periodu od 1992. do 1995. Veliki je ovo uspjeh bosanskohercegovačke zajednice u Kraljevini Danskoj.