U Bosni i Hercegovini je jučer urađena prva transplantacija organa otkako je počela pandemija koronavirusa. Kako saznajemo, operacija je izvedena na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla.
S UKC-a nam još uvijek nisu mogli zvanično potvrditi ovu pozitivnu informaciju, no izvor Klix.ba je kazao da je muškarcu transplantiran bubreg sa živog donora, odnosno njegove žene.
Predsjednik Federalnog udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Tomislav Žuljević smatra da ovaj 21. 7. može biti “historijski trenutak za novi početak”, odnosno nada se da će biti tako, iako zdravstvena politika do sada nije išla u korist pacijenata.
Ionako rijetke transplantacije potpuno su obustavljene početkom širenja epidemije koronavirusa, a to je dovelo i do fatalnog ishoda, odnosno smrti osoba koje čekaju transplantaciju.
“Od početka pandemije, pa čak i prije, mi smo u prvom mjesecu 2020. godine imali posljednju transplantaciju, nakon toga je stigla pandemija i sve je stalo. To je potrajalo više od 600 dana bez transplantacija. Najžalosnije je to što je bilo smrtnih slučajeva. Ljudi su umirali pored živih donora, država je morala naći rješenje za one koji imaju žive donore”, rekao je on.
Ističe da je pandemija bila alibi za obustavu transplantacija.
“Uz to smo razvili i transplantacijski turizam do neslućenih granica, mi pacijente šaljemo u Bjelorusiju, Hrvatsku i najčešće Tursku. Privatne klinike iz Turske imaju pet kancelarija u Sarajevu i one su odlično iskoristile ovaj trenutak da preuzmu ulogu države”, navodi on.
Transplantacija organa je vječiti problem
Oko 2.000 pacijenata u Federaciji BiH je trenutno na dijalizi, jedna trećina, odnosno 700-800 njih može biti transplantirano, a na listi čekanja je oko 260 pacijenata. Preostali nemaju mogućnost transplantacije, jer su već predugo na dijalizi ili imaju previše godina i neke druge bolesti.
“Ta lista čekanja nije ažurirana, nema novih prijava već dugo. Pacijenti su izgubili nadu da će biti pozvani. Kada razgovarate s pacijentom i pitate zašto nije na listi čekanja, on kaže ‘zbog čega bih bio ako nema poziva za transplantaciju, nema živog donora, ne rade se transplantacije od preminulih’. Lista čekanja bi trebala biti minimalno 500-600 pa i 700 osoba”, rekao je Žuljević.
Na pitanje zašto se ne rade transplantacije organa preminulih kaže da od nadležnih nikada nema konkretnog odgovora, a da su problemi koje navode – nedovoljno dobri uslovi, oprema i manjak kadra.
Žuljević na kraju ističe da problem rijetkih transplantacija u BiH sigurno ne leži u zdravstvu, nego u politici. Kao svijetli primjer navodi Tuzlu na čijem UKC-u je u posljednjih 20 godina urađeno skoro 250 transplantacija.
“Mislim da je riječ o političkoj volji – i zdravstvene politike i politike općenito”, zaključak je predsjednika Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Tomislava Žuljevića.