Udruženje žrtava rata “Foča 92-95” danas je u Foči obilježilo 19. juni, Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu.
Centralni dio programa održan je pred Sportskom salom Partizan koja je tokom rata u BiH služila kao logor za žene i djecu, u kojem su žene sistematski silovane i zlostavljane. Nešto ranije cvijeće je položeno i ispred Karamanove kuće u Miljevini, koja je takođe bila mjesto iživljavanja nad ženama i djevojčicama.
Zehra Murguz, žrtva ratnog zločina, kazala je kako je ona žrtva zločina nad zločinima.
“Mjesto gdje se nalazimo, Partizan, je mjesto gdje je izvršen, slobodno mogu reći, genocid nad ženama, djevojčicama, djevojkama, starim, mladim, gdje su silovane majka na oči kćerke, a kćerka na oči majke. Kad bi ovi zidovi znali pričati, pisala bi se duga historija”, rekla je Murguz.
Halida Konjo Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95.”, kazala je kako je teško govoriti o tačnim brojkama silovanih žena.
“Tačan broj silovanih žena nikad neće imati svoj konačni ishod. Znamo samo da je Foča na prvom mjestu po broju silovanih, ubijenih i nestalih žena u BiH”, kazala je Konjo Uzunović.
Članicama Udruženja žrtava iz Foče priključile su se i predstavnice “Žena u crnom” iz Crne Gore, dok delegacija ovog udruženja iz Beograda nije stigla na skup zbog višečasovnog zadržavanja na granici BiH i Srbije.
Tačne podatke teško je prikupiti, jer silovanje je često zločin o kojem se šuti, ali se procjenjuje da je tokom rata u BiH silovano i seksualno zlostavljano više od 20.000 žena.
Foča se nalazi u vrhu ljestvice po broju silovanih žena, jer ova vrsta nasilja sistematski je sprovođena u sali Partizan, Karamanovoj kući, ali i objektima Buk Bijela, Srednjoškolskom centru, zgradi Lepa Brena i drugim.
Presudom iz 2001. godine u predmetu protiv Zorana Vukovića, Radomira Kovača i Dragomira Kunarca, Haški tribunal je po prvi put u istoriji međunarodnog prava seksualno ropstvo i silovanje u ratu okarakterisao kao zločin protiv čovječnosti. Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra, u Foči je ubijeno 2.752 građana. Skoro trećina tog broja bile su žene.
Sezin Sinanoglu, rezidentna predstavnica UN-a za BiH, smatra kako žrtve trebaju pravdu, brigu, poštovanje, priznanje i dostojanstvo.
“Naš je cilj dati im glas, pružiti podršku na svaki način na koji možemo, izgraditi kapacitete institucija svih nivoa kako bi mogli prepoznati probleme i omogućiti podršku, ali i obaveze prema ovim građanima Bosne i Hercegovine”, smatra Sinanoglu.
Nakon polaganja cvijeća i obraćanja ispred sale Partizan, organizovana je i protestna šetnja do trga, gdje su učesnici s transparentima u rukama odali počast svim zlostavljanim ženama u BiH.
Ministrica za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Semiha Borovac poslala je jasnu poruku da će se i dalje zalagati da se ovakvo zlo nikada i nikome ne ponovi, a posebno ne ženama.
Dodala je kako je porazan i zastrašujući podatak da je samo u Foči ubijeno više od 3.000 Bošnjaka, od toga je gotova svaka treća žrtva bila žena te da se Foča nalazi na prvom mjestu po broju silovanih, ubijenih i nestalih žena, gdje su silovane čak i djevojčice od kojih je najmlađa imala samo 11 godina.
Smatra kako to pokazuje da je seksulano nasilje u ratu u BiH korišteno kao metod etničkog čišćenja svih onih koji nisu pripadali jednom narodu.
Borovac je podsjetila sve nadležne institucije na svim nivoima vlasti u BiH na obavezu poštivanja osnovnih standard u oblasti ljudskih prava kako je to i naglašeno UN rezolucijama.
Potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović rekla je kako je činjenica da se ta prošlost ne može promijeniti niti uljepšati.
“Moramo živjeti s njom, ali moramo živjeti prevoshodno s istinom o toj prošlosti, govoriti o njoj, ne zbog osvete nego budućnosti koja je pred nama”, rekla je Mahmutbegović.
Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu ustanovljen je Rezolucijom 69/293 Generalne skupština UN-a iz 2015. godine. Na ovaj način države članice odlučile su podići svijest o potrebi okončanja seksualnog nasilja u ratu, ali i odati počast preživjelima seksualnog nasilja širom svijeta te istaći značaj svih onih koji su se hrabro posvetili borbi za iskorjenjivanje ove vrste zločina, a u toj borbi mnogi su i izgubili svoje živote.
