“Otkako sam naučila olovku držati u rukama počela sam crtati. Nastavnica Mira Otović je još u osnovnoj školi je prepoznala moj talenat i zahvaljujući tome učestvovala sam na različitim izložbama, a osvojila sam brojne pohvale, zahvalnice i nagrade”, kaže Skenderović.
Ističe da joj je najdraža samostalna izložba koju je sama priredila u haustoru svoje zgrade. Dodaje da se nakon kraće pauze intenzivno opet počela baviti slikanjem prije sedam godina, a slikarske tehnike je sama učila.
“Inspiriše me sve što mi je lijepo. Jednostavno mi nešto zapne za oko i imam neodoljivu potrebu da to naslikam. Moja druga ljubav je bila zdravstvo i za to sam se školovala. Danas sam sretna zbog toga jer mogu uporedo da njegujem obje svoje ljubavi”, zaključuje Skenderović.
Izložbu je otvorila slikarka Tamara Vučinić čija je izložba u maju ove godine bila prva nakon nakon proglašenja pandemije koronavirusa i dvomjesečnog karantina tokom kojeg je bio zabranjen rad kulturnim institucijama.
Hasija je jedna od nas koji ne odustajemo, čak i u ovoj specifičnoj godini. Ona je jedna od rijetkih koji su shvatili da svako treba dati dio sebe I pokušati učiniti ovaj naš svijet ljepšim za život čak i u najgorim vremenima”, kazala je Vučinić.