U pakao prostitucije u Republici Srpskoj prošle godine uvučene su 44 osobe mlađe od 18 godina, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku u biltenu “Socijalna zaštita 2018”.
Kako se navodi u biltenu, “sklonost” prema prostituciji u odnosu na prethodnu godinu veća je za šest maloljetnih osoba, a u najstariji zanat na svijetu maloljetnici su uvučeni već sa 15 godina (10 osoba), ali ipak najčešće je to dob 17-18 godina (34 osobe).
U paklu prostitucije najviše je tinejdžerki, jer prema podacima njih je 41, a tinejdžera tri.
Što se tiče odraslih, to su najčešće žene i muškarci u dobi od 18 do 26 godina i njih je u prošloj godini evidentirano 43.
Žena je oko tri puta više (33) i “najaktivnije” su one od 18 do 21 godine, dok je sedam od ukupno deset muškaraca sklonih prostituciji u životnoj dobi od 22 do 26 godina.
Brojke pokazuju da je samo jedna žena starija od 45 godina registrovana da se bavila prostitucijom.
Dragica Radović, ombudsman za djecu RS, kaže za “Nezavisne” da je svaki broj koji ukazuje da su djeca u prostituciji poražavajući.
“Osnovno pitanje je kako su djeca došla u tu situaciju, šta su uzroci koji su ih doveli u tu situaciju i šta su nadležni preduzeli onda kada su ih evidentirali”, kaže Radovićeva.
Banjalučki psiholog Aleksandar Milić ističe da je sve to povezano s padom mentalnog zdravlja kod svih uzrasta, kao i s poremećajem načina života.
“Kod maloljetnika je to nedostatak dobrih navika i aktiviteta. Loša navika je pasivizacija i dosađivanje.
Prostitucija je vezana za određene ugode u nekom uzrastu. Djeca u pubertetu najčešće pokazuju nagone, u tom dobu počinje eksponiranje tih potreba”, kaže Milić.
Napominje da se zatim pojavljuje potreba za erotskim doživljajima, te djeca rano stupaju u seksualne odnose i uglavnom su to oni mladi koji su manje uspješni na nekim poljima.
“Uz zadovoljavanje seksualnih potreba nastaju i druge potrebe, materijalna dobit, laskanje, dodvoravanje, manipulacija. To može biti vršnjački usmjereno, ali i s nekim starijim osobama. To se stimuliše nekom korišću, novcem, poklonima, odvođenjem u neke lokale. To je jedna potreba dokazivanja i pripadanja”, kaže Milić.
Pokazalo se u praksi, kako ističe, da su to sve djeca koja su ranije bila lišena određene potrebe, zbog čega kad odrastu otkriju tu svoju sklonost, a posebno kad uvide profitabilnost.
Dodaje da su važne dobre navike od ranog uzrasta, razgovor sa djecom o seksualnosti i potrebama, zdravoj i pravovremenoj reprodukciji, koju danas, kako zaključuje, djeca nemaju u školama, a često ni u porodici.