Razloga je više, istrošene termoelektrane, hroničan manjak uglja i energetski bilansi koji više ne štimaju ni na papiru, ali i loša hidrološka situacija.
Od zemlje koja je izvozila struju kao da je flaširana voda, BiH je za manje od pet godina postala energetski ovisnik na dnevnu dozu uvoza. Uglja nema, termoelektrane su u nezavidnom položaju, a zalihe, ako ih uopće ima, mjere se u danima, ne mjesecima.
Razloga je više, istrošene termoelektrane, hroničan manjak uglja i energetski bilansi koji više ne štimaju ni na papiru, ali i loša hidrološka situacija.
Nedovoljno je uglja za termoelektrane kojima istječe rok i koje gube na efikasnosti, kažu stručnjaci.
Amer Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH, za Faktor ističe da su problem termoelektrane i nedostatak uglja, te da, nažalost, više nema zaliha kao prije – sada postoje zalihe tek za jedan dan.
Tokom prva četiri mjeseca ove godine Bosna i Hercegovina je uvezla električne energije u iznosu 267,5 miliona KM, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH. U istom periodu prethodne godine uvoz električne energije iznosio je 43,2 miliona KM.
To znači da je uvoz struje za godinu dana porastao za otprilike 225 miliona KM, odnosno čak 518,2 posto.
Koliko je ovo izražen problem, pokazuje i podatak da je u četiri mjeseca ove godine BiH uvezla više električne energije nego tokom cijele 2023. godine, kada je uvezeno struje u vrijednosti 215,8 miliona KM.
Proizvodnja struje za tri godine pala 15 posto
Proizvodnja električne energije u BiH je od 2021. do 2024. godine pala za 15 posto, pa više nema dovoljno ni za vlastito tržište, zbog čega je uvoz postao neizbježna opcija, tvrde stručnjaci i ekonomisti.
Jerlagić za Faktor ističe da sve ovo znači da je Bosna i Hercegovina, od suverenog izvoznika električne energije, postala, nažalost, jedan od većih uvoznika u ovom kvartalu koji je iza nas.
– S druge strane, sve to pokazuje da domaće elektroprivrede ne mogu proizvesti dovoljno električne energije za domaće potrebe i da su prinuđene da uvoze kako bi zadovoljile svoj elektroenergetski bilans – kaže Jerlagić.
Tvrdi da je razlog prvenstveno nedostatak uglja u svim termoelektranama.
– Ne možemo se žaliti u prva četiri mjeseca na hidrološku situaciju, jer je padavina bilo dovoljno i hidrološki bilans je bio na nivou planiranog. Međutim, evidentno je da nedostaje proizvodnje električne energije u termoelektranama. Problem je prisutan u sve četiri termoelektrane koje su u vlasništvu dviju državnih elektroprivreda. Vjerujem da je termoelektrana “Stanari” radila po planu – ističe Jerlagić.
Uzroci gubitaka sve tri elektroprivrede u BiH su različiti.
– Kada je riječ o Elektroprivredi HZHB, ako im je loša hidrologija i ako hidroelektrana “Rama” nema dovoljno vode, onda ljeti moraju kupovati električnu energiju da bi održali planirani bilans. Generalno, ta elektroprivreda ima zatvoren elektroenergetski bilans, ali joj dijagram ne valja – ljeti im nedostaje struje.
Što se tiče Elektroprivrede RS-a, kod njih je omjer proizvodnje 50 posto iz hidro i 50 posto iz termokapaciteta. Ako je hidrologija uredu, onda su problem termoelektrane Gacko i Ugljevik. Na kraju, kod Elektroprivrede BiH već duže vrijeme se zna da rudnici u koncernu, kao i rudnik Banovići koji je van koncerna, ne mogu proizvesti potrebnih više od pet miliona tona uglja. Zbog toga Elektroprivreda BiH ne može zatvoriti bilans i prinuđena je kupovati električnu energiju. To je i razlog negativnog poslovanja – ranije se energija izvozila, a sada nedostaje i mora se kupovati, što uzrokuje gubitke – navodi Jerlagić.
Problem termokapaciteti
Na pitanje zašto danas nemamo dovoljno električne energije i moramo je uvoziti, Jerlagić odgovara da je hidrologija oduvijek bila dobra i da se pomoću nje postizala povoljnija cijena energije.
– Većina hidroelektrana je odavno amortizovana i to je čista zarada. Isključivi problem je u termokapacitetima i hronično lošem stanju u rudnicima – nema dovoljno uglja ni u depoima, ni u samim rudnicima. Znamo svi da bi depoi termoelektrana trebali imati zalihe za tri do šest mjeseci, a danas su svedene na sedmične ili čak dnevne potrebe. Zbog toga elektroprivrede ne proizvode dovoljno električne energije, ne mogu je izvoziti po dobroj cijeni, ne ostvaruju prihod i zato posluju s gubicima – zaključuje Jerlagić.
Na pitanje da li će ovakva situacija dovesti do novih poskupljenja struje za domaćinstva i privredu, Jerlagić ističe da je, kada je riječ o privredi, veliki broj kupaca već odavno prešao na tzv. tržišno snabdijevanje.
– Dakle, cijene se plasiraju prema tržišnim uvjetima, dok je tzv. javno snabdijevanje svedeno na korisnike s definisanom količinom energije tokom godine, poput javnih ustanova i domaćinstava, koja su pod posebnim tarifama koje odobravaju entitetski regulatori. Evidentno je da će industrija sigurno osjetiti ove promjene i orijentaciju elektroprivreda ka uvozu. A što se tiče domaćinstava, to je stvar politike, odnosno toga kako će vlast odgovoriti na eventualne zahtjeve elektroprivreda za promjenu cijena – ističe Jerlagić.
Admir Čavalić, ekonomski stručnjak i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, za Faktor kaže da je problem termoelektrana evidentan, te da će konstantno poslovanje s gubicima i povećan uvoz sigurno utjecati i na cijene električne energije za domaćinstva.