Narednog mjeseca navršit će se tri godine od brutalnog ubistva dva sarajevska policajca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića.
Istragu vodi Tužilaštvo KS, a čini se da ona već duži period tapka u mjestu. Glavna kantonalna tužiteljica Sabina Sarajlija odgovarajući na zastupnička pitanja na sjednici Skupštine KS 7. septembra kazala je da “slučaj ubistva dva sarajevska policajca ostaje naš prioritet dok god ima i tračak nade”.
Iako je istraga od samog početka bila usmjerena na automafijaške grupe u Sarajevu, Istočnom Sarajevu, Palama, Mokrom, Sokocu, pa sve do Hercegovine, a privođeni su i ispitani svi poznati i manje poznati pripadnici automafijaških grupa iz policijskih evidencija rezultata nije bilo. Nekima je bio određen i pritvor, ali niko se od njih nije sumnjičio za ubistvo.
Smrt dvojice policajaca i dalje je obavijena velom tajne.
Posljednjih dana u javnosti se spominje pismo advokata Faruka Balijagića koji navodno ima određena saznanja o ubistvu policajaca.
Ko je pratio slučaj ubistva policajaca može se sjetiti svakodnevnih akcija hapšenja i pretresa različitih lokacija kako bi se pronašao barem neki trag koji bi upućivao na mogućeg počinioca i nalogodavca. Od samog ubistva postoji pretpostavka da Šehović i Vujinović nisu slučajno ubijeni, a tome u prilog ide i način njihove likvidacije. Iako su imali ugašena svjetla na službenom automobilu ubijeni su u klasičnoj “čeki”, izrešetani u automobilu ne uspijevajući ni uzvratiti vatru na napadače. Na licu mjesta nisu pronađene čahure, a cijela priča oko pokušaja krađe vozila Golfa VI hrvatskih registarskih čiji vlasnik uopšte tada nije bio u Sarajevu već je vozilo dao drugoj osobi na korištenje bila je signal za uzbunu.
Drugi problem koji se pojavio i dodatno usporio istragu je potraga za pogrešnim automobilom kojim su navodno pobjegle ubice. Prvo se tražio tamni golf, pa džip Range Rover, a onda na kraju Seat Leon. Do danas to vozilo nije pronađeno.
U ovom slučaju zakazale su sve policijske agencije, pa onda i pravosuđe.
Ako smo na audiosnimku razgovora koji je objavljen u medijima između direktora OSA-e Osmana Mehmedagića, glavne državne tužiteljice Gordane Tadić i njene zamjenice Ozrenke Nešković mogli čuti šta sve može i koga sluša OSA (snimak iz 2019.), onda se postavlja pitanje zašto ti resursi nisu iskorišteni i u slučaju ubistva dva sarajevska policajca.
OSA je naprimjer bila ključna u pronalasku bjegunca iz sarajevskog zatvora Amela Sejfovića 2017. godine koji je iz samog zatvora KPZ Miljacka uspio organizirati logistiku i podršku. Uhvaćen je samo nekoliko dana nakon bijega iz sarajevskog zatvora na području Visokog.
I kao što je to bilo i na samom početku i danas ćete teško naći sagovornika koji će otvoreno govoriti o ubistvu policajaca. Kao da se boje i vlastitih misli izgovorenih naglas. Kao da svi sve znamo ali ne izgovaramo.
Prije više od dvije godine pisala sam o ovom slučaju, ali ni danas se ništa nije promijenilo samo se dodatno produbilo nepovjerenje u rad policijskih agencija i pravosuđa. Da li nam se svima šalje poruka da se glavni grad BiH sa najviše policajaca i sa sjedištem tri državne policije SIPA, DKPT, GP BiH, MUP KS, FUP-om, OSA-om ne može izboriti sa organiziranim kriminalom ili grupama koje ne prezaju od brutalnog ubistva policajaca jer su radili svoj posao.
Ako je tada napadnuta država, a počinioci nisu otkriveni, onda taj napad i danas traje. Samo je dodatno produbljen političkom krizom.
Prvih dana nakon ubistva Šehovića i Vujinovića dobijali smo obećanja da će se prevrnuti svaki kamen. Danas kad se osvrnemo, niti se to dogodilo niti je iko osjećao bilo kakvu vrstu odgovornosti prema porodicama ubijenih policajca, građanima ili prema vlastitoj porodici pa da podnese ostavku kao moralni čin.
Uoči treće godšnjice čelnici svih ovih institucija trebali bi razmisliti da li su sposobni da ih vode u situaciji kada je potpuno izgubljeno povjerenje građana u sigurnosno-pravosudni sistem nakon afera kojima svjedočimo u posljednje vrijeme.
Vrijeme je za odgovornost!!!