Trideset godina nakon brutalne opsade Sarajeva brojni roditelji, članovi porodica, predstavnici udruženja i svih nivoa vlasti, ali i građani iz raznih dijelova svijeta, položili su cvijeće i odali počast na Spomen-obilježju ubijenoj djeci.
Nigdje optužnice
Trideset godina kasnije ta djeca su mogla biti roditelji, supružnici, sretni i uspješni ljudi. No, njihovu mladost su prekinuli ljudi koji, čini se, nikada neće ugledati lice pravde. U toku najduže opsade u modernoj historiji, djeca su ubijana snajperskim hicima i granatama dok su se igrala, dok su išla u školu ili se vraćala kući. Za smrt djeteta u opkoljenom Sarajevu niko nikad nije odgovarao.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, jedan je od onih koji se godinama bori za pravdu.
– Ta borba za pravdu i procesuiranje odgovornih počinilaca, zločinaca traje godinama. Za sada nije bilo rezultata. Uvijek je, iako sam ja bio kod svih glavnih tužilaca, bilo isto – obećanje da će kažnjavanje zločina nad djecom biti prioritet u narednom periodu. Međutim, svi su me prevarili i nikad nije podignuta optužnica, rekao je.
Ako pravda ne dođe iz institucija, Grabovica poručuje – doći će s ulica.
– Prije nekoliko mjeseci smo, zajedno sa drugim udruženjima civilnih žrtava rata, razgovarali sa mnogobrojnim parlamentarcima na državnom nivou, koji su obećali izvršiti pritisak na one koji to treba da rade. Za očekivati je da se u narednom periodu ta Pandorina kutija otvori i da se kažnjavaju i procesuiraju oni koji su to zaslužili, istakao je Grabovica.
Ako se to ne desi, dodaje, najvjerovatnije će se roditelji organizovati i “izaći na demonstracije pred Tužilaštvo jer, čini mi se, nema drugog načina i rješenja”.
Iako je 5. maj Dan žalosti u Kantonu Sarajevo, glavna manifestacija obilježavanja održava se 6. maja kako bi joj što više mladih moglo prisustvovati.
– Mnoge osnovne i srednje škole već su pozvane da dođu, tako da se očekuje veliki broj učenika, što je nama posebno značajno, da dođu mladi. Mi ovo ne organizujemo samo zbog djece koja su ubijena, mi to radimo zbog budućih generacija, da imaju saznanja o tome šta se dešavalo devedesetih godina, rekao je Grabovica.
Dokumentacija iz Haaga
Pandorina kutija mora biti otvorena. Ubice djece imaju imena i prezimena i hodaju slobodno.
– Žrtve najviše boli to što za zločine u Sarajevu tokom 1.425 dana opsade nemamo nijednu podignutu optužnicu, boli činjenica da Tužilaštvo ništa ne čini po tom pitanju. Bit ću skromna ako kažem da se na osnovu presuda Haškog tribunala po komandnoj odgovornosti može procesuirati barem stotinu imena za ubijanje nedužnih civila u opkoljenom Sarajevu, navela je predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS-a Senida Karović.
Trideset godina je prošlo, ali Sarajevom i dalje odzvanjaju imena djece koja nikada nisu dobila priliku da odrastu. I dok god istina ne pronađe put do sudnice, ona, šuti – i čeka. Jer djeca Sarajeva zaslužuju više od cvijeća – zaslužuju pravdu.