Na području općine Prozor tokom rata ubijeno je oko 300 Bošnjaka. Za njih više od 50 još se traga.
Na današnji datum prije 28 godina pripadnici HVO-a od zarobljenih Bošnjaka iz Prozora formirali su takozvani živi štit, te na taj način spriječili napredovanje Armije Bosne i Hercegovine na tom području.
Teškim koracima, prašnjavom planinskom stazom danas su koračale nove generacije. Istim onim putem kojim su 31. jula 1993. vezanih ruku u takozvanom živom štitu ispred puščanih cijevi pripadnika HVO-a, vođeni njihovi najbliži, rodbina i prijatelji.
– 54 logoraša su izveli iz Srednjoškolskog centra. S ovog lokaliteta su krenuli pješke, izuli su ih bose, vezali telefonskim kablom oko vrata i ruku vezanih iza leđa i gonili prema Crnom vrhu. Na Crnom vrhu su ubili 24 logoraša u živom štitu – kaže Suljo Kmetaš, predsjednik udruženja logoraša Prozor.
Među onima koje su pripadnici HVO-a ubili je i sin Alije Šabića. Drhtavom rukom i sa suzom u oku, prisjeća se tih teških dana za Bošnjake Prozora.
– To ja ne mogu nikada zaboraviti, niti ću zaboraviti. Ja ne mogu pozdraviti te ljude. A ostale ljude… Ne mogu reći da smo svi isti. Ima njih jedan dio, koji su izvršili zločin na ovom mjestu, a oni i danas šetaju čaršijom pognute glave – govori Alija Šabić.
Ono što posebno uznemirava, ali i boli porodice žrtava je činjenica da za ovaj zločin niko nije odgovarao.
– Oni najveći krivci, nalogodavci kao i izvršioci nisu kažnjeni. Razbježali su se u Hrvatsku! Mi smo ovo dokumentovali i predali Tužiteljstvu. Razočarani smo u rad pravosudnih institucije. Jer, u ovom slučaju se znaju i izvršioci i nalogodavci – govori historičar Mesud Hero.
Ovi ljudi još jednom su pozvali nadležne organe da reaguju. Pomirenja i bolje budućnosti u BiH ne može biti bez pravde i istine. Bošnjaci Prozora, kažu, na to još čekaju.