Razna vrsta istraživanja pokazuju kako današnji radnici nikada nisu “isključeni”. Poput naših mobitela, isključimo se tek na kraju dana, kada legnemo u krevet. Ovo posebno možemo primjetiti u vrijeme praznika – kada odmaramo. A čak i najbogatije ekonomije svijeta, poput američke, prakticiraju dvije sedmice odmora u godini dana. BiH je, ipak, daleko ispod tog prosjeka, posebno ako govorimo o privatnom sektoru.
Istraživači sa University College London posmatrali su 85.000 radnika, većinom srednjih godina – žena i muškaraca, te su našli poveznicu između pretjeranog rada i kardiovaskualnih problema, posebno neregularnog lupanja srca ili atrijalne fibrilacije, koja uvećava šanse za srčani napad.
Sindikati rada izražavaju sve veći zabrinutost zbog prekomjernog rada, posebno kada utiče na odnose te psihičko i mentalno zdravlje. Primjer je sindikat IG Metall u Njemačkoj. Prošle sedmice 15.000 radnika je štrajkovalo, zahtjevajući radnu sedmicu od 28 sati sa istom platom i uslovima. Kako su rekli, radilo se o brigi za sebe – ne žele umrijeti prije svog vremena. A i nauka je na njihovoj strani – istraživači Australian National University-a nedavno su otkrili kako je radna sedmica duža od 39 sati – ustvari, rizik za život.
Da li, onda, postoji zdravo i prihvatljivo radno vrijeme? Kako tvrdi istraživač Alex Soojung-Kim Pang, većina modernih zaposlenika produktivna je pet sati na dan – ostalo predstavlja patnju te donosi velike količine brige.
Manje sati posla je neophodno ukoliko želimo održati mentalno i psihičko zdravlje, piše The Guardian.
Također, poslovi gdje je hijerarhija manje autorativna, a zadaci su razvnovrsniji i značajniji, su poželjni.
Kapitalizam ovo ne razumije i ne stvara ovakve poslove, nažalost. Pa tako više od trećine Britanaca smatra kako su njihovii poslovi beznačajni. A tužna činjenica je da ovakva istraživanja u našoj zemlji se i ne sprovode.
A ako je nizak nivo morala, nije bitno koliko vaučera ćete dobiti za gimnastiku, moćne programe ili koliko korpi organskog voća. Čak i oni najodaniji zaposlenici će vremenom osjetiti da im nešto fali – život.
(Ines Sandžaktarević)