Dok Hrvatska planira skladištenje radioaktivnog otpada tik uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, akademska zajednica iz Sarajeva upozorava – Trgovska gora prijeti da postane najopasnija tačka jugoistočne Evrope.
Povodom Svjetskog dana zaštite okoliša, na Ekoforumu 2025. održanom u organizaciji Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, dekan fakulteta prof. dr. Nusret Drešković otvoreno je govorio o političkoj pasivnosti, zanemarivanju stručne ekspertize i prijetnji koju lokacija Trgovska gora predstavlja za cijeli region.
Trgovska gora, planinska zona u hrvatskoj opštini Dvor, nalazi se neposredno uz granicu s opštinom Novi Grad u Bosni i Hercegovini. Hrvatska planira da na toj lokaciji skladišti radioaktivni otpad iz Nuklearne elektrane Krško, kao i institucionalni radioaktivni otpad iz vlastitih bolnica, laboratorija i industrije. Lokacija je svega nekoliko stotina metara udaljena od bh. teritorije – uz sami sliv rijeke Une.
Za prof. dr. Dreškovića, ovaj potez nije samo opasan – već civilizacijski neprihvatljiv:
“To je katastrofalno, ne samo za bh. ekologiju, nego i za Hrvatsku, i za Srbiju, i za sve zemlje iz okruženja. Ja bih rekao da je to jedan necivilizirani postupak koji nije adekvatan civilizacijskim dostignućima, ne samo 21. stoljeća, nego i 20. stoljeća.”
Akademska zajednica isključena iz odlučivanja
Najveća opasnost, prema njegovim riječima, ne dolazi samo iz tehničke prirode radioaktivnog otpada, već iz sistemskog ignorisanja stručnih institucija.
“Prirodno-matematički fakultet je vodeća naučno-istraživačka institucija u BiH, pa i šire. Ipak, nismo nikada pozvani da damo stručno mišljenje o Trgovskoj gori. Takvo isključivanje nauke je porazno.”
Umjesto argumentovanog dijaloga, kako ističe, institucije se bave formom:
“Institucije uporno pokušavaju problem rješavati ‘suhom pričom’. Sve se svede na televizijski intervju, a konkretnih koraka – nema.”
Ekološki rasizam i ignorisanje održivog razvoja
Profesor Drešković upozorava da je slučaj Trgovske gore primjer ekološkog rasizma: nametanje visokorizičnog otpada siromašnijem i slabije razvijenom graničnom području koje nema snagu političkog otpora.
“Ovo je pravo lice nepravde – otpad bogatijih prebacuje se u dvorište onih koji nemaju političku moć da ga zaustave. A to područje je jedno od rijetkih očuvanih prirodnih zona u Evropi, koje bi trebalo štititi kao regionalno blago.”
Podsjeća i na činjenicu da održivi razvoj ne znači samo ekonomsku dobit, već i očuvanje prirode i zdravlja stanovništva, posebno u ruralnim krajevima koje Trgovska gora direktno ugrožava.
Poziv na hitnu reakciju: “Uključite mozgove ovog društva”
Profesor Drešković zaključuje oštrom, ali jasnom porukom:
“To je jedno sljepilo, kako bih ga ja nazvao, tih naših institucija koje uporno, na neki način, pokušavaju stvari riješiti na svoj način – a to je pričanjem i ubjeđivanjem suhom pričom i u tom smislu to podsjeća nekada na jednu baru u kojoj žabe krekeću, ali sve krekeću i nema nikakvog rješenja. U tom smislu, nažalost, govorimo o tom jednom procesu koji je na neki način na toj prekretnici, dakle da li će se raditi ili neće se raditi i to je i moja poruka onima koji stalno svaki dan na televiziji pričaju o Trgovskoj gori, a u suštini nakon davanja intervjua sve se na tome završi. Dakle, moja poruka je da se uključe mozgovi ovoga društva koji ih ima i da u tom smislu razgovaramo argumentima, a ne praznim pričama.”