”Istovremeno, kao visoki predstavnik, ja sam i dalje veoma zabrinut u vezi sa nekim stavovima koje on zagovara i njihovim eventualnim destabilizujućim posljedicama na ovu zemlju”, kaže u razgovoru za Danas Valentin Inzko, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, odgovarajući na pitanje da li, uopšte, ima kontakte sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, koji ne krije da je u izuzetno lošim odnosima sa Inzkom i izriče oštre kritike na njegov račun.
Dodik, ali i Rusija, optužuju vas za srbofobiju. Kako komentarišete takve optužbe?
– To je smiješno. Dodik zna, i svaki Srbin pravoslavac zna da sam ja od 1986. ktitor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu i dobrotvor srpskih pravoslavnih crkava od Njujorka, gdje je na Uskrs 2017. izgorela srpska pravoslavna crkva, do Mostara, gdje je veleljepna pravoslavna Saborna crkva uništena tokom rata. Mislim da nije korektna ocjena nazvati me srbofobom. Nema loših naroda. Ja sam to ponovio i nakon presude Mladiću. Ako pogledate moje izvještaje Vijeću sigurnosti UN, uključujući i posljednji, vidjećete da se u njima jednako govori i o problemima koji dolaze iz Federacije kao i onima iz RS.
Jedan primjer je neprovođenje izmjena u kantonima koje bi garantovale konstitutivnost srpskog naroda u Federaciji BiH. Ja sam takođe protestovao i u pisanoj formi protiv uništavanja ćiriličnih naziva na putnim oznakama u Federaciji. To su pitanja do kojih je meni stalo, dakle, da neki kantoni u Federaciji moraju učiniti više.
Također, naglašavam probleme sa nedovoljnom zastupljenošću Srba u Domu naroda Federacije. Ipak, nažalost moram izvještavati i o komentarima i potezima koji dolaze iz RS, a kojima se osporava suverenitet zemlje, kao što je zagovaranje otcjepljenja od strane nekih političara iz RS, ili odbacivanje sudskih odluka. Moj mandat je da osiguram provođenje mirovnog sporazuma, tako da ako neko kaže da zemlja treba da se raspadne, mislim da je logično da moram reći šta mislim. Ali to nema nikakve veze sa srbofobijom.
Kako ocjenjujete aktuelnu situaciju u BiH?
– Nažalost, političke stranke su, izgleda, već u predizbornom raspoloženju. To je prilično preuranjeno, s obzirom da su izbori tek u oktobru. U narednim mjesecima možemo očekivati dosta političkog aktivizma i negativne retorike, što će usporiti tempo reformi i uticati na političku klimu. To BiH sebi ne može priuštiti i to njenim građanima sigurno nije potrebno. Čak su i ministri vanjskih poslova država članica EU izrazili žaljenje zbog činjenice da su retorika podjela koja se ukorijenila u prošlosti i preuranjena predizborna kampanja usporili tempo reformi i uticali na političku klimu.
Međutim, u BiH jeste došlo do određenih pomaka, ali za obične građane nedovoljno. Ova zemlja je preduzela neke pozitivne korake u pravcu implementacije Reformske agende i trenutno se nastoje završiti odgovori na sva od ukupno oko 3300 pitanja iz Upitnika EU. Usvojen je Zakon o akcizama, u cilju izgradnje autoputeva, potpisan je Sporazum o transportu i usvojena je Strategija o ruralnom razvoju. Druga stvar je osjećaj hitnosti koji je jako bitan. BiH nema više vremena za gubljenje, posebno sa stanovišta mladih ljudi, koji odlaze u zabrinjavajućem broju.
Koji su, prema vašem mišljenju, najveći izazovi za stabilnost BiH? Može li se očuvati “dejtonska BiH”?
– Naravno da može. To pitanje postoji samo u medijskim spinovima i njega često plasiraju neki političari. Hitan prioritet i izazov jeste postići sporazum oko izborne reforme, što će olakšati neometano provođenje izbornog procesa i uspješnu implementaciju izbornih rezultata u oktobru 2018. Ovo nije najveće pitanje, ali jeste najhitnije da bi se omogućilo provođenje normalnih izbora, ili, drugim riječima, treba spriječiti “mostarizaciju”, odnosno stanje u kojem se u Mostaru nisu održali izbori od 2008.
Osim toga, važno je nastaviti napore u pravcu evroatlantske integracije, a rezultati tih napora treba da se materijalizuju. Govoreći u širim okvirima, BiH treba socijalne, ekonomske i druge reforme, u kojima će jačanje vladavine prava biti srž svih napora. Ova zemlja treba da rješava svakodnevne probleme građana, od kvaliteta javnih usluga do funkcionisanja i efikasnosti zdravstvenog sistema i borbe protiv korupcije, što je jedna šira pošast u Jugoistočnoj Evropi. Građani BiH zaslužuju lidere koji su voljni da se zalažu za istinski napredak i koji gledaju u budućnost. Bosni i Hercegovini i regionu ne treba stalno okretanje iza sebe i gledanje u turbulentnu prošlost, što ovu zemlju drži u stanju konstantne napetosti.
Kako ocjenjujete nedavnu proslavu Dana RS i poruke koje je tom prilikom javnosti uputio Dodik, uključujući one o nezavisnosti?
– Prije svega, dozvolite da jasno kažem – Bosna i Hercegovina je, od njenog jednoglasnog prijema u puno članstvo Ujedinjenih nacija 22. maja 1992, međunarodno priznata država, čiji su suverenitet i teritorijalni integritet zagarantovani međunarodnim pravom i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Prema Mirovnom sporazumu, entiteti nemaju pravo na otcjepljenje od Bosne i Hercegovina i postoje isključivo po osnovu Ustava BiH. Sve drugo je samo prodavanje magle – prazna priča čiji je cilj postizanje kratkoročnih političkih poena.
Niko unutar međunarodne zajednice, uključujući i mene, nije protiv toga da RS ima svoj dan. Na primjer, 21. novembar, dan kada je potpisan Dejtonski sporazum 1995, koji se, uostalom, već obilježava u RS. Ali to se mora organizovati u skladu sa pravnim okvirom i bez diskriminacije. Ustavni sud BiH je procijenio ustavnost obilježavanja 9. januara kao Dana RS i utvrdio da je to neustavno. Vladavina prava je kamen temeljac demokratije i to znači da su odluke suda konačne i obavezujuće. Nepoštivanje vladavine prava stavlja vas na pogrešnu stranu zdravog razuma, kao i na pogrešnu stranu evropskih vrijednosti. To čovjeku oduzima pravo da se zove legalistom ili da tvrdi da njeguje evropske demokratske vrijednosti.
(Danas.rs/ Index.ba)