Slobodan Vasković u svom novom komentaru osvrnuo se na posljednje političke događaje vezane za glasanje o vetu Željke Cvijanović, pri čemu je istakao da je Milorad Dodik uspio duboko podijeliti opoziciju – i to u svoju korist.
Prema njegovim riječima, za veto koji se odnosio na odbijanje zahtjeva Željka Komšića i Denisa Bećirovića da EUFOR interveniše i uhapsi Dodika, Stevandića i Viškovića, glasali su iz opozicionih redova SDS i dio PDP-a, dok su protiv bili Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića, Narodni front Jelene Trivić i Igor Crnadak iz PDP-a.
Vasković je kritikovao sam zahtjev Bećirovića i Komšića, ocijenivši ga potpuno besmislenim:
“Zna se ko komanduje EUFOR-u i samo iz Brisela će poslušati naredbu, a zahtjevi su mrtvo slovo na papiru.”
Opoziciji, kako piše, uopšte nije bilo mjesto na toj sjednici, a posebno ne da podrže veto.
“Opozicija nije imala nijedan jedini razlog da uopšte prisustvuje sjednici, a kamoli još da podrži Cvijanovićkin veto; Međutim, oni su, njen dio koji je podržao veto, kao i obično, sa politikom ‘guske u magli’, zaboravili da su, koliko do juče, tvrdili da je to Dodikov lični problem, da bi odjednom taj Dodikov ‘lični problem’ podigli na ‘nacionalni nivo’, iako on to nije niti može biti. To su licemjeri bez presedana, jer upravo oni najviše priželjkuju da EUFOR uhapsi Dodika. Jadno.”
Dodik, piše dalje, koristi ove pukotine u opoziciji kako bi dodatno konsolidovao moć. Pohvalio je Draška Stanivukovića, što, kako navodi Vasković, znači da će se u Banjaluci graditi bez ikakvog plana:
“Dodik je pohvalio Draška Stanivukovića, šefa PDP-a, što znači da će u Banjaluci nići desetak novih zgrada mimo Regulacionog plana. I ostali će već imati neku korist.”
O načinu borbe opozicije protiv režima kaže:
“Način na koji se oni bore protiv Dodika je takav da će biti opozicija sve dok ne nestanu sa političke scene u BiH. Čak i u situaciji da naprave nešto na nivou BiH. Uz sve to, progutali su najstrašnije uvrede, prijetnje i, nakon toga, podržali osobu koja je RS dovela do beznađa i iz koje se bježi ne osvrćući se.”
Poentira jasnom linijom između odluke i kolebanja:
“Ili si protiv režima ili nisi; Ne postoji između. To između je uvijek bila smrtna politička kazna za sve koji su se našli na tom prostoru.”
Vasković upozorava i na nasilje koje poprima sistemsku dimenziju. Nakon što je poslanik SNSD-a Ilija Tamindžija fizički napao Đorđa Vučinića iz Vukanovićeve stranke, kaže:
“Dodikovci su se, nakon podjele u opoziciji, dodatno osilili, pa je Ilija Tamindžijja, poslanik SNSD-a, fizički nasrnuo na Đorđa Vučinića, poslanika Vukanovićeve stranke. Sada je već progon Vukanovića i njegovih poslanika postao konstanta i neće stati ni na ovom incidentu. Neće stati sve dok nekog od njegovih poslanika, u najmanjem, teško ne ozlijede.”
Zaključuje o razmjerama opasnosti:
“Nasilnici ne posustaju, jer ih niko i ne zaustavlja; Svaki razdor u opoziciji novi je razlog za napad na, u ovoj situaciji, Vukanovića i njegove odbornike, ali to će da se širi.”