“Dobro veče poštovani gledaoci, bivši jugoslovenski predsjednik predat je organima Haškog tribunala…”, pročitala je na današnji dan 2001. voditeljica RTS-a.
Tadašnji predsjednik Vlade Srbije Zoran Đinđić potom se obratio javnosti na vanrednoj konferenciji za medije, a nešto kasnije te večeri tadašnja portparolka Tužilaštva Haškog tribunala Florans Hartman potvrdila je daje Milošević stigao u Hag i da je odmah prebačen u pritvorsku jedinicu u Sheveningenu.
Milošević je uhapšen u vili na Dedinju, 1. aprila 2001. godine, poslije višednevnog odbijanja da se odazove sudskom pozivu zbog zloupotrebe službenog položaja. Imao je garancije da neće biti predat nekom stranom sudu, ali to se upravo dogodilo i on je bio svjestan da će se to desiti.
Milošević je bio prvi šef države koji je predat međunarodnom sudu. Biviši predsjednik SRJ je 27. maja 1999. optužen za zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i pravila rata i genocid tokom ratova u Hrvatskoj 1991-92. i BiH 1992-95. i na Kosovu 1999.
Miloševićevo izručenje bio je prvi ozbiljniji sukob tadašnjeg premijera Zorana Đinđića sa predsjednikom SRJ Vojislavom Koštunicom, što je bila prva pukotina u DOS-u, koji je preuzeo vlast u Srbiji nakon petooktobarskih promjena.
Međutim, mnogi su zaboravili da je upravo Milošević, potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, pristao na osnivanje Haškog tribanala, te da je nova DOS-ova vlast samo nastavila ono što je on potpisao.
Izručenje Miloševića Hagu izazvalo je proteste na javnoj i političkoj sceni.
Miloševićevo beživotno tijelo nađeno je u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu 11.marta 2006. Bolovao je od srčanih tegoba, odnosno od hipertrofije lijeve srčane pretkomore, što je za posljedicu imalo česte skokove krvnog pritiska.
Od početka suđenja pred Haškim tribunalom, 12. februara 2002, proces je prekidan više od 15 puta, najčešće zbog Miloševićevog krvnog pritiska. Posljednjih mjeseci života, Milošević se sudijama Haškog tribunala često žalio na glavobolje i pritisak u ušima i očima.
Miloševiću i njegovoj porodici bio je zabranjen ulazak u zemlje Evropske unije, a cijeli svijet ga i danas naziva diktatorom i balkanskim kasapinom. U Srbiji je povezivan sa ubistvom Ivana Stambolića i četvorostrukim ubistvom na Ibarskoj magistrali, a narod mu nikad neće oprostiti sankcije i izolaciju.
(Index.ba)