Iscenirana kolona srpskih svatova , 01.marta 1992. na drugi dan održavanja Referenduma za nezavinost BiH, prošla je sa razvijenim srpskim zastavama, pucajući iz vozila i puštajući glasno četničke pjesme kroz Stari Grad, naseljen uglavnom bošnjačkim stanovništvom i onda se zaustavila.
Nakon kraćeg verbalnog prepucavanja sa bošnjačkim mladićima iz okolnih kafića na Baščaršiji, došlo je do tuče, usljed čega je iz pištolja ubijen Nikola Gardović. Od tog incidenta Srbi punih 26 godina pokušavaju napraviti mit o povodu opsade Sarajeva i agresije na RBiH.
Međutim, jedan od prvih ljudi SDS-a, Jovan Joja Tintor, koji pred Sudom Bosne i Hercegovine očekuje presudu za ratne zločne nad Bošnjacima u Vogošći, još prije 24.godine otkrio je svoju “najveću tajnu”.
U intervjuu Risti Đogi1994.godine (ubijen nekoliko mjeseci kasnije u Zvorniku) u emisiji „Moj gost, njegova istina“, na TV Srna sa Pala , Jovan Joja Tintor, tada savjetnik Radovana Karadžića je izjavio „kako je često znao režirati kolonu svatova, kad bi htjeli obaviti neki značajan zadatak, tako da su jednom, početkom 1992.godine, kroz cijelo Sarajevo u okićenoj koloni svatova od 32 vozila, provukli velike količine naoružanja od Mokrog preko Baščaršije do Vogošće, a ulogu mlade je odglumila njegova sekretarica Branka.Čak su i pucali iz automobila.“