Dana 27. januara 2021. Vijeće Europe potpisalo je Rezoluciju 2361 koja kaže da cijepljenje u državama članicama EU nije obvezno. Nadalje, osobe koje nisu cijepljene ne smiju biti diskriminirane ni na koji način, što je suprotnost uvođenju „putovnica za cijepljene“. Nažalost, rezolucije Vijeća Europe – nisu pravno obvezujuće.
Rezolucija ide toliko daleko da nalaže državama članicama poput Švedske da aktivno informiraju građane o tim pravima. Rezoluciju su već ignorirali mainstream mediji.
Mnogi su se građani brinuli hoće li neprovjerena cjepiva biti obavezna, jer je to već predloženo u nekoliko zemalja. Vlade brojnih zemalja članica EU putem medija vrše tako snažan pritisak na svoje stanovništvo da bi moglo postati gotovo nemoguće živjeti bez izlaganja ovom eksperimentalnom cjepivu.
U Danskoj bi uskoro mogla biti potrebna „putovnica za cijepljene“ za pristup centrima, sportskim događanjima i drugim javnim mjestima, javnom prijevozu ili putovanju u inozemstvo. Srećom, Vijeće Europe sada čvrsto zaustavlja ove planove, jer su nedobrovoljni medicinski eksperimenti zabranjeni Nürnberškom konvencijom.
Vijeće Europe je međuvladina organizacija za europsku suradnju s 47 država članica koja je, uprkos svom imenu i istoj zastavi, odvojena od EU. Njezine rezolucije nisu pravno obvezujuće, ali preporuke državama članicama gotovo se uvijek poštuju. Primjerice, još je u novembru prošle godine vlada predložila da se švedski zakoni izmijene i dopune kao rezultat konvencije Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu.
Rezolucija o prisilnom cijepljenju ukratko opisuje probleme uzrokovane pandemijom Covid-19 s nezaposlenošću, ekonomskim padom i siromaštvom. Također ističe da među europskim stanovništvom postoji određeno nepovjerenje u pogledu programa prisilnog cijepljenja. Rezolucija sadrži razne preporuke kako postići velik unos cjepiva, ali i nešto neočekivano – naime jasne odredbe za to.
Tačka 7.3 rezolucije obvezuje sve države članice da osiguraju da građani budu obaviješteni da cijepljenje protiv Covid-a NIJE (jedina riječ napisana velikim slovima u cijeloj rezoluciji) obvezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepi.
Drugo – barem jednako važno – države članice moraju osigurati da niko ne bude diskriminiran zbog necjepljenja zbog mogućih zdravstvenih rizika ili zato što se osoba jednostavno ne želi cijepiti.
Potonje je posebno zanimljivo s obzirom na trenutnu propagandu „putovnica za cijepljene“ od strane masmedija i nekoliko europskih vlada, koje smatraju da je to potrebno. Švedska vlada objavila je 4. februara da je odlučila uvesti digitalni certifikat o cjepivu koji će biti spreman do ljeta.
U Njemačkoj, Bavarski premijer Söder (CSU) na sličan način zahtijeva obavezno cijepljenje za određene profesionalne skupine, na primjer za medicinske sestre. A čak je pozvao i Njemačko etičko vijeće da mu pomogne u ovom naporu. Zapravo su se pojavile glasine da je Söder primao poticaje od farmaceutskih tvrtki.
Prema Nürnberškoj konvenciji, eksperimentalna cjepiva mogu se promatrati kao pokus na populaciji.
Konvencija se sastoji od deset tačaka, a prva glasi: Dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta je prijeko potreban. No, ostaje pitanje: Je li zaista dobrovoljno ako ne smijete raditi, slati djecu u školu, putovati ili čak posjetiti tržni centar ako se ne podvrgnete eksperimentalnim cjepivima?
Peta tačka kaže: Ne smije se izvoditi eksperiment tamo gdje postoji razlog za vjerovanje da će doći do smrti ili onesposobljavanja. Nebrojene zdravstvene i kontrolne vlasti u nekoliko zemalja izjavile su kako su očekivale da će se to dogoditi u određenim razmjerima. Smrtni slučajevi kao rezultat cijepljenja već su zabilježeni u više zemalja svijeta, iako se ove informacije sustavno prikrivaju od javnosti u masmedijima.