“Radit će se na tome da ovaj grad više nikad ne dođe do toga da nam se smiju turisti i sugrađani”, rekao je Ministar komunalne privrede i infrastrukture Kantona Sarajevo Srđan Mandić tokom Press konferencije održane u maju.
Na istoj je, bez mnogo argumentacije, govorio o lošem stanju u svom resoru, te naglasio da su ga prve informacije u vezi toga šokirale.
Slično je bilo i sa najavama pred proljetnu akciju čišćenja Sarajeva.
Međutim, uprkos grandioznim najavama, građani su već tada bili svjesni da ne mogu očekivati temeljite promjene u resoru, obzirom da je akcija čišćenja provedena primitivnim metodama ručnog sakupljanja otpada uz upotrebu vreća i najlonskih rukavica. Na taj način je Kanton Sarajevo napravio još jedan korak unazad, pokazavši da se naš glavni grad ne može sistemski čistiti kao i svi veliki evropski gradovi u 21. vijeku.
Mandićevi loši potezi se nisu završili na akciji čišćenja. Naime, on je početkom ovog mjeseca na društvenim mrežama reagirao nakon objave jedne građanke o “rupi” u zidu na Miljacki.
“Jučer sam tagovan na Twitteru i obaviješten o ovoj jezivoj rupi u zidu kod restorana ‘Dva ribara’. Već danas su radnici KJKP RAD Sarajevo to popravili. Ako smo narušili opštinsku ili gradsku nadležnost, koristim priliku da se javno izvinim. Hvala našoj sugrađanki Aidi na dojavi. Idemo dalje”, napisao je Mandić na svom Facebook ali i Twitter profilu.
Tako je Mandić, siguran da je uradio ispravnu stvar, pohvalio svoju brzu reakciju.
No međutim, oni koji se za razliku od Ministra Mandića razumiju u struku, a što bi moralo biti presudno za postavljanje kadrova na čelo ovako značajnog resora, ističu da nije riječ o “rupi”, već o jednom u nizu otvora koji su nastali kao dio značajnog austrougarskog projekta koji je regulirao tok Miljacke i na taj način štitio grad Sarajevo od poplava i bujica.
Realizacija tog projekta trajala je čak 11 godina, a prethodila mu je velika poplava 1843. godine kada su skoro svi sarajevski mostovi odneseni i kada je bilo ugroženo stanovništvo cijelog grada.
Nakon ovakvog propusta, teško je povjerovati u Mandićeve riječi da se građani Sarajeva više nikada neće smijati situaciji u resoru komunalne privrede i infrastrukture. Obzirom na činjenicu da je svojim neznanjem Mandić zabetonirao otvor čija je funkcija prvenstveno zaštita grada, sreća je da će reakcija građana biti samo smijeh, jer je zatvaranje istog moglo dovesti do kobnih posljedica po Sarajevo i sve građane glavnog grada Bosne i Hercegovine, u slučaju većih vremenskih nepogoda i poplava.
Porazno je da ovakav propust nije osudio ni Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo, Elmedin Konaković, koji je istakao da bi i on postupio isto i zatvorio “rupu”, da ga je jedna građanka tagovala na društvenoj mreži, kao što je tagovala Mandića.
Time je Konaković, po ko zna koji put do sada, pokazao gotovo zabrinjavajuću dozu neznanja i uvažavanja nesposobnosti na rukovodećim funkcijama.
Mandić je u svom radnom vijeku obnašao različite rukovodeće funkcije u preduzećima Klas, Sprind i Oslobođenje, koja, kao i njegovo obrazovanje, nemaju apsolutno nikakvu poveznicu sa resorom na čije čelo je postavljen.
Zanimljivo je da kadrovi vladajuće šestorke mahom dolaze iz firmi u vlasništvu Selimovića koji su poznati po privatizaciji i preprodaji firmi, pa je tako pored ministra Mandića koji dolazi iz Sprinda i nova direktorica KJKP Rad doskorašnja uposlenica Klasa i Sarajevske pivare.
Kakve sve to ima veze sa komunalnom privredom i infrastrukturom, ostaje da se vidi.
No međutim, jedno je jasno, ovim primjerima je vlada Kantona Sarajevo, predvođena Edinom Fortom i njegovim mentorom Elmedinom Konakovićem ponovno pokazala da je najavljivanje sposobnosti kao jedine reference prilikom imenovanja na rukovodeće funkcije čista demagogija i populizam.
Tako su još jednom pokazali krajnji neprofesionalizam koji je ovaj put mogao dovesti i do dugoročno ozbiljnih posljedica.
(Index.ba)