Vrhovi ledenih nacionalnih piramida obasjani su suncem, ali dolje…

Preporučujemo

Vrhovi ledenih nacionalnih piramida obasjani su suncem, ali dolje…

Za Index.ba piše: Sead Alić

- -

Temeljni problem bosanskohercegovačkog trokuta (po uspospostavljanju rata u obliku mira)  u tome je što se sve bitne dimenzije mogućeg razgovora žele svesti na pitanja političkih odnosa: izbora, konstitutivnosti, trećeg entiteta, odnosa entiteta prema državi… dakle svega onoga što proizilazi iz zbrajanja i oduzimanja glasova na manje ili više (ne)regularnim izborima.

Politička razina rješavanja problema nezaobilazna je dimenzija uspostavljanja i funkcioniranja uljuđene društvene zajednice. No to je nažalost samo onaj vidljivi dio sante leda koja svojim nevidljivim dijelom svjedoči o ogromnim naslagama kolektivno i nacionalno nesvjesnoga, mitološkog, religijskog, historijskog, onoga što je činjeno ili što nije činjeno u bližoj i daljoj historiji. Vidljivi dio sante leda može stvoriti iluziju da je ‘dogovorom vrhova’ moguće ujediniti ohlađeni trokut. Nažalost, pitanja pa i razgovore treba postavljati na dubljim i manje vidljivim ali snažnije prisutnim dimenzijama narodnih zajednica trokuta rastezanog na istok i zapad.

Ako izuzmemo razinu lijepljenja etiketa, političkoga trača, medijske proizvodnje mržnje i rekla-kazala pristupa, dakle metoda na koje se oslanja privid politike – ostaje nam nekoliko bitnih razina mogućeg dijaloga naroda Bosne i Hercegovine (odnosno bosanskohercegovačkog naroda). O svemu što se događalo, pa nakon toga i o budućnosti ozbiljno se može razgovarati argumentima morala, prava i vjere/religije. To bi značilo da se o prošlom ratu, učinjenim zločinima, udruženim zločinačkim poduhvatima, sličnostima i razlikama u kulturi, razlikama i sličnostima religija Bosne i Hercegovine, različitim interpretacijama povijesti, jezika, uloge pojedinih naroda u dosadašnjim ratovima, memorandumima akademija i svim programima koji su utjecali na mobiliziranje mržnje – može i mora govoriti bez strasti, argumentima i s namjerom razumijevanja one druge ili treće strane jednog te istog trokuta.

Bez strasti se mora govoriti o mogućem raspadu Bosne i Hercegovine, teritorijalnim pretenzijama na bosanskohercegovačku zemlju, o geostrateškim igrama u koje se uvode vjere i narodi, o religijskim hijerarhijama koje žele ili ne žele ozbiljno podijeliti svoja razmišljanja s drugim religijskim hijerarhijama, te pridonijeti miru i razumnom dijalogu ili taj dijalog opstruirati. Bez strasti se može i mora govoriti i o želji nekih politika da pripoje dijelove bosanskohercegovačkog teritorija susjednim zemljama. Riječju – o svemu.

- -

No jednako tako, ako je moguće bez strasti, mora se govoriti i o potrebi sučeljavanja političkih vođa s kolektivno nesvjesnim vlastitih naroda. Potrebno je otvoreno razgovarati o svim opstrukcijama zakona, provokativnim aktivnostima čiji je cilj daljnje ‘čišćenje’ od nepoželjnih naroda onih dijelova Bosne i Hercegovine koje se namjerava prikazati jednonacionalnim. Treba otvoreno govoriti o ‘političkim’ zahtjevima da se nastavi onamo gdje su završili ratni pokušaji istrebljenja jednog naroda, odnosno pokušaju da se projekti sa istoka i zapada prikažu kao odluke naroda u BiH. O svemu treba govoriti, ali ponajviše o nužnosti otrežnjenja i davanja pravog imena stvarima, političkim odlukama, karakterima političkih vođa, geostrateškim i drugim igrama.

Pritom mislim da i Hrvati i Srbi trebaju posebno pomoći pravoslavnom srpskom korpusu u Bosni i Hercegovini da se oslobodi naboja mitologija, osveta, pravovjernog proglašavanja drugih izdajicama, te posebno opasnog religijskog servisiranja opasnih politika. Pravoslavnom dijelu bosanskohercegovačkog naroda treba pružiti ruku (bez obzira na sve učinjeno) jer nitko ne bi smio živjeti u prošlosti. Prošlost je tu da o njoj donesemo zajednički stav, da se ispričamo ostalima za zločine koji su učinjeni u ime naše vjere, da se ispričamo za desetljeća šutnje i skrivanja masovnih grobnica, za maltretiranja povratnika i stvaranja atmosfere nužnosti iseljavanja nesrpskog stanovništva iz manjinskog entiteta.

Politika razvija trikove iluzionističkog karaktera. Građani slušaju riječi i ne mogu ne vjerovati ponavljanim i ponekad i suvislim stavovima političara. No kraj svih govora (a oni dolaze s novim izborima) pokazat će i razmjer iluzije u koju će građani povjerovati. Vrhovi ledenih piramida bit će obasjani suncem dok će onaj veći dio i dalje trunuti u močvari šutnje, skrivanja, okrivljavanja drugih, laži i osuđenosti na mržnju.

Pitanje moralnog odnosa prema svemu učinjenom temeljno je pitanje opstanka BiH. Ne može se naime ponovno živjeti u komšijskim dobrosusjedskim odnosima ukoliko imamo paralelne odnosno dijametralno različite poglede na povijest/historiju/istoriju, na jezik/e, na zločine i zločince. No etička dimenzija najviše se izbjegava. Svako pozivanje na razgovor o zločinima tumači se kao prozivanje i osuda srpskog naroda. O zločinima predstavnika hrvatskog i bošnjačkog naroda više se govori (premda ni to naravno nije dovoljno).

Ako moramo živjeti zajedno bez sučeljavanja sa učinjenim zločinima, onda će zajednički život biti laž koja će u nekoj doglednoj budućnosti izazvati novi rat i novu osvetu. Ima li Bosna i Hercegovina dovoljan broj duša koje su spremne otvoreno i bez ostrašćenosti, s načelima humanosti u svom pristupu i s onim najljepšim svake vjere  – razgovarati o bolnim ali u osnovi jednostavnim problemima: Zločine treba osuditi, zločince kažnjavati, a ne slaviti; masovne grobnice treba locirati a mjestima masovnih zločina i grobnicama odati dužno poštovanje; treba omogućiti da na površinu ispliva mišljenje šutljive većine i onemogućiti medijska manipuliranja političkih vrhova ledene sante…

Razina prava je nažalost također problematična jer se selektivno prihvaća. Međunarodni sud je donio presude koje se u dijelu BiH ne prihvaćaju, ignoriraju pa i ismijavaju. Na krilima geopolitičke igre Rusije lokalni politički vođa manjeg entiteta zaigrao je opasnu igru žrtvovanja vlastitog naroda iluziji srpskog odnosno pravoslavnog svijeta. Svaka akcija izaziva reakciju pa se pojavljuju slične tendencije i u drugim narodima Bosne i Hercegovine. Na sreću ni izdaleka tako ostrašćeno i tako prijeteće.

Zakon je dakle neprihvatljiv kada upućuje na učinjene zločine ali je dobro došao za pravno-političke igre oko odnosa države i entiteta. Pokazatelj je to nekonzistentnosti pozicije vrha manjinskog entiteta i pokušaja da se zakon selektivno primjenjuje. Sve u cilju davno postavljenih ciljeva SANU projekta.

Najbolniji dio, otvoreno ali bez ostrašćenosti, odnosi se na pravoslavnu crkvu u Bosni i Hercegovini koja rijetko i vrlo suzdržano govori o potrebi mira i razumijevanja, potrebi osude zločinaca iz vlastitog naroda, o lažnom Bogu na kojeg su se pozivali ‘pravoslavni ratnici’ koji su činili ono što su činili. Pravoslavlje je dublje i ljepše od njegove aktualne interpretacije u Bosni i Hercegovini, Srbiji ili Rusiji. Na svakoj je religijskoj hijerarhiji stresti sa svojih leđa politiku i osloboditi se za hranjenje ljudske duše. Bez toga će propasti ne samo Bosna i Hercegovina nego i cijeli svijet.

Najnovije

Ustavni sud BiH odlučio po apelaciji PDP-a: Sud BiH mora ponoviti postupak oko izbora četvrtog delegata SNSD-a u Domu naroda

  Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je prošle sedmice rješenje kojim je naredio Sudu BiH da poništi svoje nedavne...