Piše: Edina LATIF
„Izvođači radova“ velikosrpskog projekta opet su uspjeli u svojim nakanama. Osim što „obilježavaju“ tri godine od vješto osmišljenog „napada“ na Aleksandra Vučića u Potočarima, vješto su ubacili u pakleni plan Milomira Marića, a potom i Rajka Vasića koji su gnusnim izjavama i prijetnjama novim genocidom uspjeli zasjeniti zločin planetarnih razmjera.
Dan prije obilježavanja 23. godišnjice genocida u Srebrenici, na srbijanskoj Happy TV emitovana je emisija „Ćirilica“, koju je prenosila i banjalučka ATV.
Urednik Milomir Marić planski je okupio na jednom mjestu zločince i negatore genocida.
„Donose mrtva tela u Srebrenicu, ko zna odakle…“, mrtav-hladan rekao je Marić, kako bi „ojačao“ skandalozne izjave njegovih gostiju, presuđenih zločinaca Vojislava Šešelja i Vinka Pandurevića, te optuženika za ratni zločin Tome Kovača.
U pravu je Milomir Marić, „Donose mrtva tela ko zna odakle…“. Moraju ih donositi ko zna odakle Mariću, jer su egzekutori prvo ih ubili, onda zakopali u masovne grobnice, pa im je i to bilo malo, te su prekopavali te grobnice i posmrtne ostatke nevinih ljudi raznosili po šumama i inim lokacijama. Mogao si pitati Pandurevića odakle ih donose, i gdje se kriju posmrtni ostaci njih više od hiljadu, jer je tvoj gost osuđen za genocid u Srebrenici.
Na dan kada su tabuti prevezeni u Potočare, kada su majke, supruge, sestre, sinovi, kćerke…nakon 23 godine neizvjesnosti, nade i čekanja morali prihvatiti surovu i bolnu istinu da su njihovi najmiliji zvjerski ubijeni i da im se više ne nadaju, mediji i javnost su se bavili Marićem.
Na sam dan dženaze potrudio se i Dodikov ideolog Rajko Vasić da umjesto o genocidu, pišemo i pričamo o njegovim prijetnjama novim genocidom.
Na svom Twitter profil upovodom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici riječima: “Nešto mislim, ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku”, napisao je Vasić i u svojim porukama dodao da je “genocid haško-sarajevska laž, u kojem uvijek stradaju bosanski muslimani”.
S gnušanjem su reagirali na Vasićeve prijetnje od Američke ambasade, preko visokog predstavnika, do žrtava.
A o čemu je zapravo riječ?
Upravo na ovim primjerima (Vučić, Marić, Vasić) može se napraviti distinkcija između „politike ratnog zločina“ iza kojeg stoji državni vrh i „ratnog zločina“ gdje pojedinci neplanski ubijaju nevine ljude.
Genocid u Srebrenici je politika ratnog zločina. U njegovom planiranju i izvršenju aktivno je sudjelovao tadašnji službeni Beograd, bivša JNA, te Vojska i MUP RS.
Iscenirani napad na Vučića u Potočarima, Marićeve gnusne izjave, te Vasićeva prijetnja novim genocidom, samo su dio kontinuiteta politike ratnog zločina.
Da centri moći iz Beograda i Banja Luke stoje iza svega, jasno je i pod odsustvu reakcija političara, što bi bilo posve normalno kada je riječ o ovakvim situacijama.
BiH je hitno potreban proces koji je prošla Njemačka. Ne dođe li do toga, politika ratnog zločina čiji je cilj amnestirati odgovorne, kako nalogodavce, tako i egzekutore, vrlo lako može ponovo zapaliti bure baruta u našoj zemlji. I ponovo će onda neka nova politika ratnog zločina ostavljati krvave tragove i neke nove genocide nad Bošnjacima.