Tog dana, 24. decembra 1996. godine, nadao sam se da će se Srbija većinski uvjeriti da je Slobodan Milošević spreman da čuva svoju vlast i po cijenu krvoprolića na ulici.
On je tada, organizujući kontramiting, potpuno svjesno išao na konflikt sa željom da demonstrira da uživa veliku podršku naroda.
Kao neko ko je bio na ulici sve vrijeme pa i tog dana i kao učesnik svih demonstracija tokom devedesetih, svjedočim da je Slobodan Milošević doveo ljude iz unutrašnjosti, onako kako to danas radi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Po istom obrascu s namjerom izazivanja krvoprolića.
Nažalost, danas, toliko godina poslije Miloševićevog kontramitinga, ne isključujem mogućnost da Aleksandar Vučić isto tako izazove krvoproliće kako bi pokušao da opstane na vlasti – kaže za Danas Žarko Korać, potpredsjednik Vlade u vrijeme ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića.
Podsjetimo, 24. decembra 1996. godine u Beogradu je održan protest pristalica Slobodana Miloševića gdje je izgovorio historijsku rečenicu: “Volim i ja vas”, odgovarajući tako na klicanje ljudi koji su tog dana autobusima i organizovano od strane države dovedeni u Beograd na kontramiting.
Na ulicama su se sukobili studenti i predstavnici opozicije nezadovoljni zbog krađe na lokalnim izborima i kontramitingaši koji su dovedeni da bi Milošević pokazao da i dalje ima vlast.
Izbio je sukob, nasilje, a Srbija je bila tog dana bila u doslovnom smislu u građanskom ratu.
O paralelama s aktuelnim stanjem u državi, pogotovo s osvrtom na nasilje koje je režim Aleksandra Vučića izazvao tokom nedavnih ekoloških protesta, što neprimjerenom reakcijom policije prema građanima, a s druge strane i izvođenja batinaša s motkama i čekićima da tuku okupljen narod tokom blokade puteva po Srbiji, Žarko Korać kaže da je veza istinita, upozoravajući da može da bude još očiglednija.
– Bilo je više nego očigledno da najveći dio tih ljudi, dovedenih na kontramiting 1996. godine nikada nije bio u glavnom gradu, niti poznaje Beograd. U jednom trenutku, na mjestu gdje sam ja bio, to je danas Dečanska ulica, nekadašnja Moše Pijade, negdje između Doma omladine i trga Nikole Pašića, došlo je do miješanja tih grupa i ja sam stvarno mislio da će doći do krvoprolića.
Na toj improvizanoj bini, ispred hotela “Moskva”, gdje je Milošević okupio svoje saborce, bili su ljudi koji su i dan danas tu, od vlasnika televizije Pink Željka Mitrovića, pa do mnogih drugih. Oni su i tada podržavali krvoproliće. Isti ljudi koji su i danas sluge režima Vučića, bili su i tada na kontramitingu Slobodana Miloševića – kaže Korać.
Kako dodaje, namjere izazivanja krvoprolića su se onda ponovile petog oktobra 2000. godine.
– Riječ je o tim ljudima koji su učestvovali u zločinima tokom devedesetih i kojima krvoproliće na ulicama ne predstavlja ništa. To je bio jedan trenutak kada je Srbija mogla da upadne u ozbiljan građanski rat. Kao što znate, u Knez Mihailovoj je pucano…
I, danas govoriti o tome da je za to kriva opozicija je gotovo nevjerovatno. Milošević je skupio ljude i autobusima ih doveo u Beograd da bi demonstrirao podršku koju tada više uopšte nije imao. A opozicija je prihvatila taj izazov i okupila na ulici ljude koji su došli svojom voljom. To je ogromna razlika.
Od svih onih koje je doveo Milošević tada, vjerovatno da 90 posto ne bi ni došlo, a one koje je izvela opozicija, svi su sami i po svojoj volji došli. To je ključna razlika između nacionalističkog ludila koje imamo i danas i demokratskih stranaka i principa koji su zasnovani na slobodnoj volji građana – govori Korać.
Prema njegovim riječima, Vučić je u Šapcu, kada su iz službenih automobila izašli batinaši sa kapuljačama, pokušao da organizuje ne samo huligane, već je pokušao da napravi i kontramiting sutradan.
– To podsjeća na 1996. godinu, ali mislim da se Vučić za sada još ne osjeća tako nesigurno kao Milošević tada. Da li je isključeno da to toga ipak dođe? Nije. Svojstveno antidemokratskim režimima je da ljude vide kao masu koja se koristi zbog demonstriranja podrške i ušutkivanja kritičara – zaključuje Korać.
Prema riječima Aleksandra Čotrića, zamjenika predsjednika Srpskog pokreta obnove, Slobodan Milošević je jedan problem pokušavao da potisne stvaranjem drugog, još većeg, pa je 24. decembra 1996. godine želio da zaustavi građanske i opozicione proteste, izazivanjem fizičkih obračuna, pa i građanskog rata u Srbiji između svojih i pristalica opozicije.
– Zamalo se to nije i dogodilo, jer je jedan član Socijalističke partije Srbije iz Žablja, bez ikakvog povoda, pištoljem pucao u glavu članu SPO Ivici Lazoviću u Knez Mihailovoj ulici, ispred sjedišta naše stranke. Bio sam svjedok tog bezumnog čina koji je uništio jedan mlad život, Lazović je ostao doživotni invalid, a mogao je da bude i kapisla za izazivanje sukoba neslućenih razmjera.
Ovaj događaj snimio je svojom kamerom snimatelj SPO Zoran Spalajković i snimak smo odmah dali specijalnom izvještaču CNN-a, da se cijeli svijet uvjeri u brutalnost i prave namjere Miloševićevog režima. A te namjere su potvrđene nešto kasnije i ubistvom člana SPO Predraga Starčevića, koga su učesnici kontramitinga izgazili cokulama i čizmama na Starom savskom mostu – podsjeća Čotrić.
Kako kaže, bio je sve vrijeme toga dana na ulicama Beograda, branio se od napada ljudi koji su željeli sukobe, i vidio policiju koja se stavila na jednu stranu i tako dokazala da je partijska.
– Mi smo se svakoga dana od 17. novembra okupljali u Beogradu, a toga dana su dovedeni ljudi iz drugih gradova da pokažu da su brojniji i jači. Nisu uspjeli ni u jednom, ni u drugom, jer je Milošević početkom februara 1997. morao da prizna krađu i poraz na lokalnim izborima, što je trasiralo put i za njegov definitivni poraz 2000. godine – zaključuje Čotrić, piše Danas.