Kazahstan je najveći svjetski izvoznik uranijuma i među najvećim je proizvođačima nafte i uglja. Žestoki javni protesti u toj inače stabilnoj zemlji, uznemirili su energetska tržišta.
Kazahstan je bio anomalija u inače nestabilnoj centralnoj Aziji. Decenije stabilnosti u zemlji učinile su da ekonomija države bogate resursima snažno raste, podržana milijardama investicija svjetskih firmi.
Bivšu republiku Sovjetskog Saveza sada potresa najgore nasilje koje je vidjela u svojih 30 godina nezavisnosti. Višednevni nemiri, koji su u početku bili izazvani porastom cijena goriva i na kraju prerasli u ustanak protiv korupcije i nepotizma, naveli su predsjednika Kasima-Žomarta Tokajeva da proglasi vanredno stanje i zatraži od Rusije i njenih saveznika da vojskom pomognu u gušenju protesta.
Demonstracije i kasniji napadi na najvećeg svjetskog izvoznika uranijuma i velikog proizvođača nafte i gasa zabrinuli su investitore: društveni i politički nemiri mogli bi da potkopaju reputaciju Kazahstana kao pouzdane investicione destinacije.
– Generalno, koja god vlast se izrodi iz ovih nemira, imaće na umu da su SDI (direktne strane investicije) zlatna koka i neće željeti da je spriječe da nosi jaja – rekao je za DW ekonomista Timothy Ash, stručnjak za region.
– Zanimljivo pitanje koje treba postaviti je sljedeće: da li će zapadne vlade biti prinuđene da uvedu sankcije Kazahstanu kao Bjelorusiji, ako tamošnja Vlada bude gušila proteste veoma nasilno, te – kako bi to uticalo na investicije u toj zemlji – rekao je Ash i ponudio odgovor:
– Pretpostavljam da bi Zapad mogao da usvoji pragmatičniji pristup pitanjima ESG [ekologije, društva i upravljanja], s obzirom na značaj Kazahstana za globalne lance snabdijevanja.
Najveći svjetski proizvođač uranijuma
Kazahstan proizvodi preko 40 posto svjetskog uranijuma, glavnog goriva za nuklearne reaktore, što ga čini ključnim igračem u globalnoj tranziciji odustajanja od fosilnih goriva. Mnoge vlade, uključujući i u EU, udvostručuju udio nuklearne energije kao dio plana za dekarbonizaciju svojih ekonomija.
Kazatomprom, pod državnom kontrolom, najveći svjetski proizvođač uranijuma, rekao je da previranja do sada nisu imala uticaja na proizvodnju ili izvoz. Međutim, zbog zabrinutosti da bi nemiri mogli dovesti do velikog poremećaja u proizvodnji, cijene uranijuma su prošle nedjelje naglo porasle.
– Svako smanjenje snabdijevanja iz Kazahstana će se jasno osjetiti širom svijeta – rekao je Jonathan Hinze, predsjednik UxC, konsultantske kompanije za tržište nuklearnog goriva.
Cameco, veliki kanadski proizvođač uranijuma i Kazatompromov partner, upozorio je da bi svaki poremećaj u Kazahstanu mogao biti “značajan katalizator na tržištu uranijuma”.
Kazahstan, koji obezbjeđuje 20 posto godišnjih potreba Evrope za uranijumom, pojavio se kao veliki igrač na tržištu uranijuma zahvaljujući niskim troškovima proizvodnje – ključnom faktoru poslije Fukušime kada se naglo smanjila potražnja i pale cijene nuklearnog goriva.
Međutim, cijene uranijuma su se povratile posljednjih godina jer su mnoge zemlje odabrale nuklearnu energiju kako bi se izborile sa klimatskim promjenama.
Bogati resursi fosilnih goriva
Kazahstan, član OPEK+, najveći je proizvođač nafte u Centralnoj Aziji, koji vadi oko 1,6 miliona barela nafte dnevno. Većina tog fosilnog goriva ide u inostranstvo, uključujući Evropsku uniju i Kinu. Ta zemlja s 30 milijardi barela rezervi sirove nafte nalazi se na 12 mjestu na svijetu po dokazanim rezervama nafte.
Kazahstan je takođe među najvećim proizvođačima uglja – 108 miliona tona samo 2018. godine.
Od 1991. ovaj sektor je privukao oko 60 posto direktnih stranih investicija (SDI) i čini više od polovine prihoda od izvoza. Globalne naftne kompanije kao što su ExxonMobil, Chevron, italijanski Eni i francuski TotalEnergies investirale su milijarde dolara u tu zemlju.
Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, Kazahstan je 2018. bio deveti najveći izvoznik uglja i sirove nafte i 12. prirodnog gasa. Kazahstan je među najvećim liferanata sirove nafte za Njemačku i Evropsku uniju – oko 80 posto godišnjeg izvoza nafte iz Kazahstana odlazi u zemlje EU.
Trenutni protesti tek će da utiču na proizvodnju na tri najveća naftna polja u Kazahstanu – Tengiz kojim upravlja konzorcijum koji predvodi Chevron, plus Kašagan i Karačaganak u vlasništvu kompanije Shell.
– Ako se nemiri nastave, cijene nafte bi mogle da se popnu iznad vrhunca u oktobru i, u zavisnosti od nivoa poremećaja, mogle bi da postanu čak trocifrene – rekao je za DW Craig Erlam, viši tržišni analitičar u OANDA. (Prim. ur. Cijene sirove nafte se sada kreću oko 80 dolara po barelu.)