Piše: Dr. Slaven KOVAČEVIĆ
Pitaju me građani ovih dana, odakle mi taj element da je OHR iznad Ustavnog suda BiH, zar nije Ustavni sud BiH krajnja sudska instanca, kakve veze ima OHR sa Ustavom BiH i slična pitanja. Iskoristiću ovu prlliku da odgovorim, što je moguće preciznije.
Dakle, svojom odlukom U 5/98-III (član 19. odluke) Ustavni sud Bosne i Hercegovine je nedvojbeno utvrdio da je Ustav BiH sastavnim dijelom jednog međunarodnog sporazuma, te da se u skladu sa članom 31. Bečke konvencije o međunarodnim ugovorima, utemeljuje opći princip međunarodnog prava, a ti principi su, prema članu III/3(b) Ustava BiH ‘sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta’ što u najkraćem znači da je time i sam Ustavni sud BiH utvrdio da je Ustav BiH, kao Anex 4, sastavnim dijelom Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona koji ima direktnu primjenu u zemlji.
Kako postoje dvije doktrine ili dvije pravne škole koje uređuju odnos domaćeg i međunarodnog prava – monistička i dualistička škola, onda je sasvim jasno da se temeljem monističkog pristupa ili monizma, Okvirni mirovni sporazum iz Daytona direktno i u cijelosti primjenjuje u BiH. Kada bi ovdje vladao princip dualističke škole ili dualizma, to bi značilo da država donosi odgovarajući akt: izvršni, transformacijski ili adaptivni, kojim se međunarodni sporazum stavlja u provedbu. To u Bosni i Hercegovini očito nije slučaj, pa je i Ustavni sud BiH u svojoj odluci veoma jasno utvrdio da se Okvirni međunarodni sporazum iz Daytona direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, što je dakle monizam i tako ga treba tretirati.
Polazeći od takve odluke Ustavnog suda BiH, koji je sam sebi napravio pravilo, onda je u primjeni, također, Anex 10 Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno njegov član 5. koji kaže da je Visoki predstavnik konačni tumač civilnog aspekta implementacije Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, u šta svakako spada i Anex 4, odnosno Ustav BiH, odnosno svih 11 anexa sporazuma.
To znači, kako mišljenje OHR-a, preciznije Visokog predstavnika ima svoju pravnu snagu, jer se radi o konačnom tumaču civilnog aspekta Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, što znači da ne postoji neka viša instanca, koja može vršiti tumačenje ovog međunarodnog sporazuma, kojeg je, kako sam rekao, svojom odlukom U 5/98-III Ustavni sud BiH utvrdio kao međunarodni ugovor sa direktnom primjenom u Bosni i Hercegovini. Bez obzira što je Ustavni sud BiH pozvao OHR da ponudi mišljenje u svojstvu »prijatelja suda« sasvim je jasno da Visoki predstavnik ima status i nadležnosti utvrđen Anexom 10 Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, te bi odbijanje njegovog mišljenja bilo, ništa drugo nego udar ili napad na sam Dayton.
Neki su političari tražili »slovo Daytonskog sporazuma« jer neće »duh Daytona« koji im valjda ne odgovara. E pa gospodo, evo vam slovo Daytona, uz malo teorije, ali prakse iz oblasti međunarodnog prava, a evo vam i odluka Ustavnog suda BiH kojom se, još ću jednom ponoviti, Ustav BiH tretira kao sastavnim dijelom jednog međunarodnog ugovora, koji ima direktnu primjenu u Bosni i Hercegovini, gdje je nemoguće zaobići Anex 10 Daytona (nadležnosti Visokog predstavnika), sve dok nadležni državni zakonodavni organ ne donese ili usvoji Ustav BiH i objavi ga u službenom listu.