Zašto je PDV sistem u BiH tako fiksiran i da li građani gube jer nema više stopa PDV-a

preporučujemo

Jedna od karakteristika fiskalnog sistema u Bosni i Hercegovini je njegova nepromjenjivost i izostanak prilagođavanja na aktuelna kretanja. Jedni to vode kao dobru, drugi pak kao lošu stranu naše ekonomije.

Bosanskohercegovačke vlasti, na različitim nivoima, su veoma inertne po pitanju fiskalnih reformi, smatra ekonomski analitičar Admir Čavalić.

“Upravo bi fiskalna politika, shodno ograničenju monetarne, trebala da bude fokus ukupne ekonomske politike u našoj zemlji. Svejedno, stvari se ne mijenjaju, izuzev dodatnih nameta, najvećim dijelom kroz inflaciju parafiskalnih nameta i povećanjem akciza. Pritom postoje različiti nivoi odgovornosti za svaku od fiskalnih reformi. Tako najveću odgovornost za propuštanje šanse da se smanji (i uredi) fiskalno opterećenje na rad nosi FBiH, jer je RS ranije uradio dobar dio reformi po ovom pitanju. Državni nivo ima odgovornost za izmjene zakona o PDV-u, koji predstavlja ‘zlatnu koku’ našeg fiskalnog sistema. Opća tromost na državnom nivou se reflektuje i po ovom pitanju, tako da uglavnom imamo dosta ideja, inicijativa, ali vrlo malo konkretnih reformi”, kaže za Klix.ba Čavalić.

On kaže kako je interesantno spomenuti da najznačajnije fiskalne reforme, pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice, treba da budu u vidu zajedničkog projekta entiteta i države: manje opterećenje rada, više potrošnje, famozna Reformska agenda, zatim Zajedničke socio-ekonomske reforme…

“Kada je riječ o izmjeni PDV-a, odmah u startu je potrebno navesti da nam nije potreban politički populizam u vezi s navedenim. Upravo to se odnosi na pitanje diferencijacije stope PDV-a. Postojeći sistem, s jedinstvenom stopom, garantuje stabilnost, manje rizike od evazije poreza, kao i određenu pravednost spram pojedinačnih poreznih obveznika. Istina, niz je manjkavosti poput npr. modela odnosno roka plaćanja istog. Diferencijacija PDV-a s druge strane ne nudi garancije da će se pomoći marginaliziaranim kategorijama u našem društvu tj. da će doći do dugoročnog pada cijena određenih proizvoda, dok s druge strane otvara izuzetan prostor za manipulacije”, kaže Čavalić.

Također, veoma je upitno šta bi trebalo biti predmet diferencijacije u 21. stoljeću, pita se.

“Većina zemalja svijeta radi fiskalnu diferencijaciju, ne zbog ekonomskih, već političkih razloga ili pritisaka. Tu je i niz drugih prijedloga inicijativa za izmjenu zakona. One imaju potencijal da prođu na komisijama, prvom domu, ali će vjerovatno pasti na drugom. Ne postoji politička volja da se bilo šta mijenja po ovom pitanju, izuzev ako postoje jasni pritisci međunarodne zajednice, kao u slučaju akcizne reforme iz 2018. godine”, kazao je on.

Ekonomista i političar Socijaldemokratske partije (SDP) Aner Žuljević smatra kako nepromjenjivost PDV-a nije dominantno vezana za mišljenje struke, nego za predatorsku politiku kojoj je uvijek malo novca da izvuče iz novčanika građana, jer problem sagledava sebično i isključivo u vlastitom interesu izdašnih budžetskih prihoda.

“Politika svakodnevno priča o rekordnim poreskim prihodima, koje umjesto da iskoristi za nužne poreske reforme u smislu rastrećenja poreskih obveznika, nažalost višak novca koristi za kupovinu voznog parka i održavanje života iz bajke za političare. Nude se političko-stručna obrazloženja kako je jedinstvena stopa jednostavna i izdašna, što je i tačno, ali je defitinivno nepravedna i socijalno diskriminirajuća”, navodi on.

Žuljević kaže kako je vrijeme za diferencirane stope, tri stope PDV-a, tj. nultu, opću i višu samo na određene proizvode koji bi bili označeni kao luksuz.

“Jednostavno plaćanje iste stope na luksuz i hljeb nije normalno, pogotovo u zemlji s minimalnom platom od 406 KM. Da ne govorimo kako politika nepromjenjivost trenira i kroz pristup kojim ne želi omogućiti plaćanje PDV-a po naplati fakture, iako je to praksa u dosta zemalja. Također, dodatno je važno razmotriti pitanje pravične i kvalitetnije raspodjele između entiteta, distrikta, kantona i općina. Trenutna raspodjela PDV-a je nepoštena, kako između entiteta, tako i između kantona i općina”, kaže on.

S druge strane, Žuljević napominje kako je poseban aspekt da privredi treba efikasna državna administracija s racionalnim troškovima.

“Racionalnije poslovanje ne samo da je moguće, već je i nužno na svim nivoima vlasti kako bi država konačno imala humaniji pristup poreskoj reformi koja će dubinski sagledati objektivan kvalitet života poreskog obveznika. Trenutno stanje je nažalost nehumano s aspekta poreskog opterećenja, troškova potrošačke korpe većine građana i života političara”, kaže on.

Deformacije su neodržive do tog nivoa, ilustrira Žuljević, da radnik u našem drustvu steže kaiš do nivoa kada je realno da će se prepoloviti, dok političari primaju više od 3.000 KM mjesečno obrazlažući kako je jedna stopa PDV-a jednostavna i izdasna.

“Nama treba sveobuhvatna reforma koja će pored izmjene zakona o PDV-u obuhvatiti i reformu socijalne politike i javne uprave. Treba nam hitno donošenje pravednijih propisa o raspodjeli, smanjenje sive ekonomije, racionalnije trošenje budžetskih sredstava, kvalitetniji i precizniji porezni obuhvat i provođenje kvalitetnijih kontrolnih postupaka obračuna i uplate PDV-a. Na kraju, jasno je da su stope samo jedan aspekt reforme, a da je problem kompleksniji, prije svega mislim na potpunije, preciznije i razumnije uređenje nejasnih odredbi zakona i provedbenih propisa, odredbi propisa u domenu poreznih osnovica, obveznika, povrata, kao i praznina kojima se omogućava prikrivanje PDV-a”, zaključio je Žuljević.

Najnovije

Radnici Boksita u Milićima imaju dvije opcije: Vakcinacija ili otkaz

Rajko Dukić, predsjednik Boksita, izdao je instrukciju, odnosno naredbu radnicima te kompanije iz Milića da sa vakcinišu. U suprotnom,...