Svojom neviđenom odlukom da bombarduje iranska nuklearna postrojenja, direktno se pridruživši izraelskim zračnim napadima na regionalnog neprijatelja, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump učinio je ono što je godinama obećavao, da se neće “vojno uključiti u veliki tuđi rat”.
Američki udari, uključujući gađanje najutvrđenijeg iranskog nuklearnog postrojenja duboko pod zemljom, predstavljaju najrizičniji vanjskopolitički potez u njegovom dosadašnjem mandatu, pun opasnosti i neizvjesnosti, navodi se u analizi Reutersa.
Trump, koji je u subotu izjavio da Iran sada mora izabrati mir ili se suočiti s novim napadima, mogao bi, prema mišljenju analitičara, isprovocirati Teheran da odgovori zatvaranjem Hormuškog moreuza “najvažnije svjetske naftne arterije” napadima na američke baze i saveznike na Bliskom istoku, intenziviranjem raketnih napada na Izrael i aktiviranjem svojih proxy grupa protiv američkih i izraelskih interesa širom svijeta.
Takvi potezi mogli bi dovesti do šireg i dugotrajnijeg sukoba nego što je Trump očekivao, evocirajući uspomene na tzv. “vječne ratove” u Iraku i Afganistanu, koje je ranije ismijavao kao “glupe” i obećavao da ih nikada neće ponoviti.
“Iranci su ozbiljno oslabljeni i degradirani u svojim vojnim kapacitetima”, rekao je Aaron David Miller, bivši američki pregovarač za Bliski istok pod administracijama obje stranke. “Ali imaju brojne asimetrične načine da odgovore… Ovo se neće brzo završiti”.
Uoči bombardovanja, koje je najavio kasno u subotu, Trump je kolebao između prijetnji vojnom silom i poziva na nove pregovore kako bi Teheran odustao od svog nuklearnog programa. Viši zvaničnik Bijele kuće izjavio je da je Trump odlučio da izda naredbu za napad kada je bio uvjeren da Iran nema namjeru postići nuklearni sporazum.
Napad je odobren nakon što su višednevni izraelski udari na iranske vojne i nuklearne ciljeve stvorili uvjete da SAD zadobije potencijalno odlučujući udarac, rekao je zvaničnik, dodavši da je Trump dao zeleno svjetlo tek nakon što je bio uvjeren u “visoku vjerovatnoću uspjeha”.
Nuklearni program i dalje postoji
Trump je hvalio “veliki uspjeh” napada, tvrdeći da su korištene masivne “bombe za probijanje bunkera” na glavnom lokalitetu u Fordowu. Međutim, neki stručnjaci upozoravaju da, iako je iranski nuklearni program možda unazađen godinama, prijetnja nije uklonjena.
Iran negira da pokušava razviti nuklearno oružje, tvrdeći da je program isključivo mirnodopski.
“Dugoročno, vojna akcija vjerovatno će podstaći Iran da odluči da su nuklearno oružje i odvraćanje nužni, te da Washington nije zainteresovan za diplomatiju”, saopćila je američka nepartijska organizacija Arms Control Association, koja se zalaže za kontrolu naoružanja.
“Vojni udari ne mogu uništiti iransko nuklearno znanje. Oni će unazaditi program, ali po cijenu jačanja odlučnosti Teherana da ponovo pokrene osjetljive aktivnosti”, navodi se u saopćenju.
Eric Lob, docent na Fakultetu za politiku i međunarodne odnose Univerziteta Florida International, rekao je da je iranski odgovor i dalje neizvjestan, ali da bi među mogućim osvetama mogli biti napadi na “meke ciljeve” SAD-a i Izraela unutar i izvan regiona.
Istovremeno, smatra da postoji mogućnost da se Iran vrati pregovorima “iako bi to sada učinio iz još slabije pozicije”, ili da pokuša pronaći diplomatski izlaz.
Ipak, u prvim satima nakon američkog napada, Iran nije pokazivao spremnost na ustupke.
Iranska Organizacija za atomsku energiju saopćila je da neće dozvoliti da se razvoj “nacionalne industrije” zaustavi, dok je komentator državne televizije poručio da su sada svi američki građani i vojnici u regionu legitimne mete.
U nedjelju rano ujutro, Ministarstvo vanjskih poslova Irana objavilo je saopćenje u kojem upozorava da Teheran “smatra da ima puno pravo da se svom snagom odupre američkoj vojnoj agresiji”.
Karim Sadjadpour, analitičar pri Carnegie fondaciji za međunarodni mir, napisao je na mreži X: “Trump je poručio da je sada vrijeme za mir. Nejasno je, i malo vjerovatno, da će Iranci to isto pomisliti. Ovo će vjerovatno otvoriti novo poglavlje 46-godišnjeg američko-iranskog rata, a ne ga zaključiti”.
Promjena vlasti kao nova opcija?
Neki analitičari smatraju da bi Trump, iako je njegova administracija ranije tvrdila da ne želi oboriti iransku vlast, mogao biti gurnut ka politici tzv. “promjene režima” ako Teheran izvede ozbiljnu odmazdu ili ubrza razvoj nuklearnog oružja.
Takav scenario nosi dodatne rizike.
“Oprezno sa širenjem misije, težnjom za promjenom režima i kampanjama demokratizacije”, rekla je Laura Blumenfeld, analitičarka sa Johns Hopkins Univerziteta. “Mnoge propale američke moralne misije zakopane su u pijesku Bliskog istoka”.
Jonathan Panikoff, bivši zamjenik američkog obavještajnog zvaničnika za Bliski istok, izjavio je da bi iransko rukovodstvo moglo brzo pokrenuti “neproporcionalne napade” ako se bude osjećalo ugroženim.
Ipak, Teheran će morati voditi računa o posljedicama. Zatvaranje Hormuškog moreuza, iako bi izazvalo probleme Trumpu u vidu poskupljenja nafte i inflacije u SAD-u, također bi naštetilo Kini, jednom od moćnih saveznika Irana.
U isto vrijeme, Trump se već suočava s oštrim protivljenjem demokrata u Kongresu zbog napada na Iran, kao i s kritikama antiratnog krila unutar njegove republikanske MAGA baze.
Trump, koji tokom svog prvog mandata nije imao veliki međunarodni sukob, sada se, svega šest mjeseci nakon početka drugog mandata, nalazi usred jednog.
Čak i ako se nada da će američko vojno angažovanje biti vremenski i prostorno ograničeno, historija sličnih sukoba često nosi neželjene posljedice za američke predsjednike.
Trumpov slogan “mir kroz snagu” sada će biti na najtežem ispitu, posebno nakon što je otvorio novu vojnu frontu, a nije ispunio predizborna obećanja o brzom okončanju ratova u Ukrajini i Gazi.
“Trump se vratio u ratnu politiku. Nisam siguran da je iko u Moskvi, Teheranu ili Pekingu ikada povjerovao u njegovu priču da je mirotvorac. To je uvijek više ličilo na predizbornu frazu nego na ozbiljnu strategiju”, izjavio je Richard Gowan, direktor za UN pri Međunarodnoj kriznoj grupi.