Vlada Kantona Sarajevo očigledno ima taktiku „socijalnog dodvoravanja“. Davanja su takva da bi svako suprotstavljanje bilo protumačeno kao antihumanizam.
“Ko bi imao protiv da vlast da po 200 KM za svako dijete u državnom vrtiću?”, ovako bi glasila misao-vodilja onih koji kreiraju i provode ovakve politike. No, činjenično, mnogo roditelja ne treba ovu pomoć. Iz jednostavnog razloga, imaju dovoljno, nekada čak i viška novca. Hvala Bogu, takvih roditelja, porodica, naravno da ima.
Druga je to vrsta problematičnosti, ali su vladino neznanje i populizam opet u suštini odluke, da sve porodilje u KS imaju po 1.000 KM naknade tokom 12 mjeseci. Bićete na stubu strama ako kažete nešto protiv ovoga, jer morate biti monstrum da ne želite da budžetski novac dođe do majke i novorođenčeta. Ako je i ovdje zakonodavac propustio da uvede prihodovni limit kao uslov za ostvarivanje ovog prava, jer postoje majke/porodice koje imaju vlastitih prihoda kojima će obezbijediti bebu, onda je tu trebao biti barem ovaj kriterij: trebalo je postaviti uslov najkraćeg boravka u KS kako bi se spriječilo da roditelji iz drugih dijelova BiH dolaze i prijavljuju se.
Za vjerovati je da će zbog razlike od 700 KM u odnosu na neke sredine izvan KS, neki to uraditi, a što je praksa sredina, poput Zagreba, koje su imali slične odluke. Ova sociološka komponenta je potpuno zanemarena i pokazuje suštinsko neznaje o upravljanju ozbiljnim procesima. Naravno, ova izrazita razlika opravdava siromašnje kantone, odnosno njihove stanovnike da posegnu za antagonizmom prema KS.
Zamislimo kako je majkama u Olovu, Kiseljaku, Goraždu čije dijete „vrijedi“ 300 KM, a znaju da je u bogatom Sarajevu primanje za porodilje 1.000 KM. Napose, zbog blizine Istočnog Sarajeva, moglo bi doći do prijavljivanja stanovnika ovog entiteta u KS. Vlada Trojke je čak i poznata po tome, jer ne libi se pomagati entitetu RS. Od podrške Banjoj Luci, odabiru M:tela, preko zapošljavanja kadrova iz tvorevine Radovana Karadžića u KS, do slanja firmi na EXPO, a sve to novcem Sarajeva. Tu su i subvencije za gas. I ovdje, naravno, postoje oni koji mogu izdržati poskupljenje.
Umjesto što su novac davali takvim korisnicima plina, mogli su te iznose preusmjeriti za one koji koriste pelet, a koji je također enormno poskupio. Neznanje nošeno populizmom dovelo je do toga da “Trojka” daje novac bogatim korisnicima plina, a ne korisnicima peleta koji su u finansijskoj oskudici.
Još je jedan potez pokazao sav populizam vlasti u Sarajevu. Oni koji navrše 18 godina, dobit će 500 KM u vaučerima koji mogu biti iskorišteni za posjećivanje događaja iz kulture i slično. Ovo je bezočni predizborni populizam “Trojke”. Jer, da su htjeli potaći mlade prema kulturi, trebali su ovu mjeru postaviti tako da se odnosi na one koji napune deset, ili 12, ili 14 godina. Sa 18 godina je izuzetno teže utjecati na formiranje ličnosti i ispravljati, eventualne, devijacije u konzumiranju kulture. Međutim, kao što su mnogi primijetili, sa 18 godina svi su zreli za glasanje. Tako računa “Trojka”.