Ambasador BiH u Norveškoj i Islandu u nedjelju 23. maja, je bio gost BH Radija Malme, a čiji program se posredstvom webradia sluša širom svijeta.
Nakon izbjeglištva u Njemačkoj u teškim vremenima pohađao je tamošnje škole. Studij Elektrotehnike upisuje 1994. kojeg završava u roku. Odmah nakon, “baca” se u biznis i otvara prvu, drugu pa treću firmu gdje se uglavnom bavi IT tehnikom i tehnologijom. To traje petnaestak godina. U međuvremenu se ženi i dobija dva sina, a paralelno sa svim ovim poslovima doktorirao je na ekonomskim naukama. Ovo smatra veoma kompatibilnom i potrebnom nadogradnjom na studije i tehničke nauke. Ističe da jedan inžinjer to može učiniti i potom uspješno raditi menadžerske poslove.
POVRATAK U BOSNU I HERCEGOVINU
Nakon kraćeg razmišljanja, 2011. godine vraća se u BiH i smatra to vrlo dobrom odlukom. Zato poziva i ostale, posebno mlade ljude u dijaspori koji imaju sličnih ideja i uspješnih poslova u inostranstvu, da dobro razmisle i vrate se u svoju domovinu i pokrenu biznis. Naravno, u ovakvim kalkulacijama trebaju uvijek da budu ekonomski nezavisni, te da ne traže od drugih pomoć ili posao već da imaju svoj biznis.
– Ja im nudim vlastiti primjer u tome. I bez obzira na sve probleme koji su ponajviše teatralni i prisutni u medijima sa lošim slikama i primjerima u našoj Bosni, ipak ima tu dosta kvalitete za sretan i ugodan život. Naš problem i nije toliko ideološke, pa ni nacionalne prirode, već u istrajnosti i organizaciji za sve. Kad nas čovjek gleda sa strane vidi da smo mi sposobni ljudi, obrazovani, pa i jako uspješni. Mnogi naši zemljaci u dijaspori se na svoj način trude da pokažu i dokažu, i to svako u svom kapacitetu, ističe ambasador Makarević
TREBA NAM VIŠE OPTIMIZMA
Za povratak u Bosnu imali ste određeni cilj, ili?
– Imao sam dva fokusa kada sam se vratio u BiH. Ekonomija i dijaspora su najvažnije stvari. Kada sagledate razne probleme – od stvarnih do fabrikovanih u našoj zemlji i proniknete u njenu srž, dolazite do zaključka da se ponajviše radi o ekonomskom aspektu. Privreda i ekonomija su vitalno pitanje i da ljudi imaju veće plate i da je više zaposlenih fokus bi bio tu, a i politička situacija bi onda bila drugačija.
Na moju digresiju, iz vlastitog iskustva radeći u Švedskoj, iznio sam mišljenje da nam možda nedostaje veća sposobnost za timski rad.
– Da, u pravu ste, i tu imate brojne primjere uspješnih pojedinaca, samo da ovdje spomenem sport i Edina Džeku. Dok su vrhunski igrači u svojim klubovima, dolaskom u reprezentaciju slika se drastično mijenja. Ako se okrenemo i u našu dalju istoriju od Gradaščevića, do onoga šta se dešavalo između dva svjetska rata, uvijek nismo uspijevali. Nismo nikako mogli se formirati i igrati kao jedan tim, zajedno.
ODLAZAK U DIPLOMATIJE
Dr Nedim Makerević ranije je radio za vlade Malezije, Njemačke i Bosne i Hercegovine i bio je ambasador Bosne i Hercegovine u Pakistanu i Afganistanu. Tokom svog četverogodišnjeg diplomatskog mandata u Pakistanu, Makarević je dobio prestižnu godišnju nagradu za najboljeg diplomatu, Islamabadovu nagradu i nagradu izvrsnog direktora za diplomatski uspjeh. Posebno se bavio uspostavljanjem ekonomskih i drugih veza između BiH i Pakistana, pa je za vrijeme njegovog mandata izvoz BiH u Pakistan porastao, potpisani su ugovori o obrazovanju, a izgrađena je i pakistansko-bosanska osnovna škola, koja je dobila ime po prvom predsjedniku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović. Nakon toga Nedim Makarević je imenovan na poziciji ambasadora Bosne i Hercegovine u Kraljevini Norveškoj i Islandu 2017. godine. Za sebe kaže da je veliki ljubitelj prirode i za svakoga ko voli sport i prirodu, Norveška je odličan izbor. Dolaskom u Oslo fokus je stavio na našu dijasporu. Zatekao je tu oko 17.000 naših ljudi koji su se dobro integrisali i pokazali svoje sposobnosti i radinost. Ipak, lagodnom životu u diplomatiji nije bilo mjesta.
Jedan ste od rijetkih naših ljudi “iz politike i diplomatije” koji diže glas i traži bolju organizovanost naše zemlje naspram dijaspore. I sami se pitate šta će se desiti kada ova starija generacija “ode”, da li će i tada ljudi intenzivno dolaziti i slati novac u domovinu.
– Ja ovu situaciju kritikujem otvoreno i mogu da kažem da ima nekog pomaka. Nažalost, zbog situacije u zemlji nije realno tražiti da se na nivou države nešto više napravi u institucionalnom segmentu jer tu su prisutne direktne opstrukcije pojedinih subjekata. Pošto sam i sam bio dijaspora i živio dugo godina u Njemačkoj, dobro mi je poznata situacija sa ove strane. Ipak, sada primjećujem da nikada nije bilo više aktivnosti od strane države, nego od 2018. do sada. Naši ljudi će sada kazati “pa to je kasno”, ali bolje ikada nego nikada. Malo mi smeta da na sve gledamo nekako skeptično i tražimo “dlaku u jajetu”. I mi sami stalno plasiramo negativnu sliku o sebi (svojoj zemlji) zadržavajući se na ratnom periodu, ne shvatajući koliko je to destruktivno za one koji to sve slušaju i koji nas manje poznaju, za strance.
BOLJE ORGANIZOVANJE, BOLJI REZULTATI
Vi nastojite da zamijenite rad na humanitarnoj pomoći koju Norveška daje BiH i želite se sada usmjeriti na uspostavljanje privredne saradnje i čvršćih ekonomskih veza?
– Njima hvala na dosadašnjoj pomoći, ali mislim da smo mi zaslužili mnogo više. Mi smo jedan ogroman resurs i partner koji je spreman na svaki vid saradnje. U početku se trebamo se usredsrediti na naše uspješne ljude koji su izgradili svoje firme vani. Njih ne trebamo puno ubjeđivati i objašnjavati. Mi smo ovdje u Norveškoj prvo ujedinili ove privrednike na jednoj platformi i potom pozvali potencijalne partnere iz BiH. To se desilo u Oslu 2018. I nakon nekoliko dana pregovaranja, učinjene su pozitivne stvari, tako da smo iste godine imali povećanje robne razmjene između Norveške i BiH za jednu trećinu. Ovdje se radi u prvom redu o robnoj razmjeni. Sada se fokusiramo na investicije.
Da bi ostvarili pravi napredak u BiH, potrebno je zadržati naše ljude u zemlji pa su tako naredni koraci usmjereni ne na dolazak naših IT inžinjera i sličnih visokoobrazovanih kadrova u Skandinaviju, već da oni ostaju tu, u Bosni, i rade za strane investitore i firme. Ako bi se plate povećale na 3-4.000 KM sigurno niko ne bi napuštao svoju zemlju.
IMATE LI KONKRETNE PRIMJERE KOJE MOŽETE ISTAĆI?
– Nedavno je 18 firmi u saradnji sa Bit Alliance iz BiH i uz podršku Ministratsva vanjskih poslova i Ministarstva trgovine Norveške organiziralo jedan seminar u Oslu. Bosanci su imali fantastičnu prezentaciju za domaćine. A svi su ostali zapanjeni i konkretnim pitanjem jednog momka iz Sarajeva koji radi i za Microsoft, kada se interesovao kod Norvežana o uslovima investiranja u njihovoj zemlji. Imamo potencijala, imamo pameti, samo se trebamo uvezati.
IZNENAĐENJE U POTKROVLJU
Da bi slušaocima i čitaocima ponudili nekih malo pikantnijih stvari, upitao sam kakvo otkriće se desilo u potkrovlju Ambasade i to nakon desetine godina korištenja ovih prostorija koje je nekada koristila Jugoslovenska diplomatska služba?
– Niko mi ništa nije o tome govorio. Vršeći na neki način inventuru prostorija naišao sam na jedna zapečaćena vrata u potkrovlju. Kad sam sa kolegom to otvorio ostao sam zatečen. Bila je to “špijunska” soba sa brojnom opremom za prisluškivanje. Ovdje moram priznati da je bivša naša nekadašnja zajednička zemlja bila dobro organizovana. Gledajući tehničku opremu i kodove shvatio sam da su oni jednako skupljali podatke i sa Istoka i sa Zapada. I još ako se doda da se ovo događalo u jednoj dosta liberalnoj i prijateljskoj zemlji Norveškoj, šta je tek sve bilo na drugim destinacijama. Ovdje je pobijeno 2.000 (od 4.500) logoraša iz bivše Jugoslavije tokom Drugog svjetskog rata, koji su radili u nemogućim uslovima u polarnom dijelu ove zemlje. A također nakon rata, Tito je Norvežanima u dva navrata poslao veliku pomoć u hrani kada je glad harala ovom zemljom. Oni to pamte jer malo je bilo onih koji su na takav način reagovali i priskočili u pomoć. Ipak, domar i vozač u Ambasadi bili su zapravo ljudi koji su prikupljali razne informacije za jugoslovensku obavještajnu službu.
PRIBLIŽITI SE LJUDIMA MUZIKOM I KULTUROM
I da bi upotpunili sliku o dr. Nedimu Makareviću nezaobilazno je pitanje njegovog slobodnog vremena. Od izlazaka u prirodu, vožnjom brodicama po fjordovima, ipak ostaje jedno trajno interesovanje, ma gdje se nalazio. To je muzika. Preciznije rečeno, pjevanje i sviranje na gitari.
Shodno tome organizovali ste, ranije, muzički bend ambasadora pod nazivom ENVOYS (Izaslanici) koji je imao za cilj održavanje koncerata u humanitarne svrhe?
– Da, bilo je veoma specifično da ovaj naš bend ima čak četiri člana – ambasadora. Do tada je bilo sporadičnih slučajeva, ali obično sa dvojicom članova. Jednog dana pozvao me prvo australski ambasador, pa se tu našao i japanski. Uzeo sam gitaru, Japanac je počeo udarati po nekoj kutiji, a Austalac se latio flaute. Odmah smo shvatili da ovo dobro zvuči. Onda smo otišli u studio, uzeo sam električnu gitaru, došao je Danac sa bas gitarom, Japanac na bubnjevima i Australac na flauti i vokalu. Za početak bio je to rock ’60-’70 godina. Sve se to dešavalo na mojoj prvoj misiji u Pakistanu. Svirali smo na nekoliko humanitarnih koncerata čak i u Peshawaru gdje se ranije desila velika tragedija, kada je pobijeno preko stotinu djece, učenika. Druženje sa pjesmom i gitarom nastavio sam i u Norveškoj.
Ovaj rad nije bio nezapažen i brojni su primjeri ambasadora u svijetu koji se na nekonvencionalan način približavaju ljudima u zemlji domaćina, kroz obična putovanja obilazeći znamenitosti zemlje domaćina, odlaske na izložbe i koncerte… Gledajući sve ovo, naš ambasador je i u Oslu prenio ova ranija iskustva i nastoji se približiti kako našim tako i ljudima zemlje domaćina.