Članice Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, Udruženje logoraša Sanski Most i Regionalni savez logoraša regije Banja Luka, obilježavaju 30. godišnjicu zločina na lokalitetu “Hrastova Glavica” kod Sanskog Mosta – na lokaciji prirodne jame Hrastova glavica.
Prije 30 godina 5. avgusta 1992. godine žrtve Hrastove glavice su odvedene iz prijedorskih logora Omarska i Keraterm prema Sanskom Mostu, kako bi navodno bili razmijenjeni a pošto razmjena nije uspjela, na povratku su dovedeni pred prirodnu jamu Hrastova glavica, gdje su strijeljani po trojica u grupi i bacani u prirodnu jamu duboku preko 20 metara.
Strijeljanje je uspio preživjeti jedino Ibrahim Ferhatović koji je uspio doći do rodnih Hambarina gdje je ispričao ovu stravičnu priču, ali je kasnije ubijen prilikom etničkog čišćenja prijedorske regije. Ipak, priča o zločinu na Hrastovoj glavici je preživjela i ova masovna grobnica je ekshumirana 1998. godine.
Posmrtni ostaci ubijenih logoraša, među njima i poznatog prijedorskog ljekara i eksperta Ujedinjenih nacija Esada Sadikovića, te dva skeleta žrtava iz Drugog svjetskog rata pronađeni su tokom ekshumacije. U međuvremenu, identifikovano je 120 žrtava koje su ukopane pod svojim imenom i prezimenom.
Haški tribunal je u presudi Milomiru Stakiću utvrdio da je 5. avgusta 1992. godine prijedorski policajac Radovan Vokić došao sa spiskom u logor smrti Omarska i odatle je odvedena grupa od 124 logoraša. Radilo se o logorašima koji su preživjeli strijeljanje u sobi tri logora Keraterma, te su predstavljali nezgodne svjedoke za prijedorske vlasti.
Nedugo potom, britanski novinari Ed Vulijami i Pen Maršal otkrili su svijetu istinu o postojanju koncentracionih logora, ali je za logoraše koji su odvezeni prema Hrastovoj glavici već tada bilo prekasno.