U emisiji “24 minuta sa Zoranom Kesićem” govorio je o tome koliko je teško popuniti program i emisiju vijestima u vrijeme pandemije, zbog nedostatka dešavanja ali i nemogućnosti gostovanja.
Kesić je kazao kako je jedino preostalo da se u emisije pozivaju gosti koji sporo pričaju i prave velike dramske pauze, dišu sporo i zabrinuto, neko ko je upućen u sve teme i neko ko želi svoje znanje podijeliti sa drugima.
Kao primjer naveo je Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, koji je gostovanjem u Dnevniku koji traje 43 minute pričao 28 minuta.
Kesić se dotakao izjave Aleksandra Vučića koja glasi ” Mi se živi pojedosmo. Ja sam Ani rekao preksinoć, petnaesti put me zove, petnaesti put plače zbog Gerontološkog centra u Nišu, idi kući odmori se malo, pa me onda lijepo pozovi da razgovaramo o onome što možemo da uradimo”, kazao je Vučić.
Kesić se zapitao koliko radnika zapravo može i smije nazvati šefa 15 puta i pritom mu plakati na telefon. Istakao je kako bi većina nakon prvog poziva bila otpuštena, te ironično dodao kako je veoma pohvalno što predsjednik jedne države ima vremena da svoje zaposlenike sasluša i da ih utješi kada oni plaču.
“Sada znamo da u kriznim situacijama imamo premijera države koji zove predsjednika države, zove i plače i tako nekih 15 puta. Pa vjerovatno joj je to bila i jedna od stavki u CV-u. U kriznim situacijama ne gubim kontrolu, već prisebno plačem. Naravno lijepo je čuti da je naša premijerka emotivna i da je i nju kao i sve nas pogodila vijest o ulasku korone u Gerontološki centar u Nišu. Ali bi još ljepše bilo kada ne bi dolazilo do ovakvih problema, da kako dolikuje jednom lideru učiniš sve da taj problem riješiš, a naljepše bi bilo kako bi se spriječilo da do ovakvih problema dođe, sistem na čelo Gerontološkog centra i raznih drugih ustanova nebi mogao da dođe neko poslušan nego neko stručan, ne neko sa partijskom knjižicom već sa znanjem”, kazao je Kesić.
Naglasio je kako bi bilo najljepše da se sad bore samo sa koronom, sa njom će se izboriti, ali da je problem što je mnogo prije korone, u mnoge institucije u državi ušao jedan drugi virus. A to je virus stranačkog zapošljavanja.
“Već dugo unazad on hara cijelim društvom i sistemom, a period inkubacije traje decenijama i samo se umnožava i umnožava. A vakcina nikako da stigne. E zbog toga se i meni plače, ali ja nemam koga da pozovem”, zaključio je Kesić na kraju emisije.
Ovo izdanje emisije “24 minuta sa Zoranom Kesićem možete pogledati na linku”.
Index.ba